Prisjećanja starog pčelara iz Budimlije Milorada Mikavice

VIŠEGRAD - Zemljoradnik Milorad Mikavica iz sela Budimlije kod Rudog pčelarstvom se, kao sporednim zanimanjem, bavi više od 35 godina. Za više od tri decenije druženja sa pčelama stekao je ogromno iskustvo, ali uporedo i pratio napredak nauke u pčelarstvu.

On se sjeća srećnih pčelarskih vremena kad nije bilo varoe koja napada pčelinja društva ali i starih "trmki" ili "pletara"  koje su služile umjesto košnica.

- Negdje između dva svjetska rata moj komšija i domaćin   Ljubomir Pantović imao je i po stotinu "trmki", koje su bile poredane na spoljnim zidovima na policama oko njegove kuće, mlječara, vajata i salaša. Kod njega je med u jesen kad se vrca tekao kao mlijeko i svi smo govorili da nam je da budemo kao Ljubomir - prisjeća se stari pčelar.

Skoro svako imućnije domaćinstvo u selu imalo je dvije do tri "pčele", odnosno pčelinja društva u trmkama.

- Pravili smo ih od borovih račvastih grana koje su služile kao osnova, a od od pruća jošike, lijeske ili od pavite smo pleli njeno tijelo i sve to spolja zamazali balegom pomiješanom sa krečom - priča Milorad.

On s ushićenjem priča kako je bilo milina pogledati trmku punu saća žutog kao zlato, koje su pčele same napravile i poklopile medom koji je mirisao i opijao i mamio da se proba.

I Milorad kao i svi pčelari u Budimliji odavno pčelare u savremenim LR ili DB košnicama, boreći sa sa varoom i drugim nasrtljivcima na "leteće farmaceute". U pčelinjaku ima samo jednu trmku pletaru tek toliko "da ga želja mine".

Praznik

- Baka nam je med davala samo za velike crkvene praznike ili vrlo važnim gostima i prijateljima. Kad bi nam nedjeljom, na parče pšeničnog hljeba, koji se samo praznikom pekao, namazala tanak sloj meda, našoj sreći nije bilo kraja. I danas tu slast osjećam u ustima -  govori Milorad Mikavica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.