Prijateljstvo iz ljubuškog logora

Bileća - Mladen Solin, komandir smjene u ratnom logoru u Stipanićima kod Ljubuškog jedan je od rijetkih koji i danas može pogledati u oči tadašnjim zatvorenicima Srbima, jer kada su počinjale njegove smjene u logoru prestajala su mučenja, prebijanja i strepnja.

O velikodušnosti Hrvata Mladena Solina svjedoči tadašnji zatvorenik Damjan Tripović koji je u logoru u Stipanićima proveo dva mjeseca i stekao doživotnog prijatelja zbog kojeg je ubijeđen da noć i nije tako crna.

- Kada se sjetim dana logorovanja pomislim na teška zlostavljanja koja smo pretrpjeli, ali i na tog časnog i hrabrog čovjeka. Kad bi bila Mladenova smjena, nama niko ništa nije smio da uradi. Znao je i pušku da potegne na one koji bi se približili sa željom da nas muče - ispričao je Damjan.

Za Mladena Solina kaže da je čovjek malog rasta, mršav, ali velikog srca.

Mladen je u svojoj smjeni obilazio sve ćelije, čak se i šalio sa zatvorenicima. Podrazumijevalo se da mučenje tada prestaje. Niko na to nije smio ni da pomisli.

Najčešće je navraćao do zloglasne "osmice" gdje je Damjan tamnovao, a znao je donijeti i vina i rakije, pa počastiti zatvorenike.

- Sjedeći sa nama u dvorištu ispred zatvora, sa tugom u očima, i kajanjem, iako nam nikakvo zlo nije učinio, Mladen bi mi govorio "Trile, staće ovo ludilo, opet ćemo se mi vidjeti i piti rakiju i vino, ali u drugim okolnostima. Valja ovo sve izdržati. Biće sve dobro - ispričao je Tripović.

Mladen Solin i Damjan Tripović druže se i danas i često se sastaju.

- O svemu pričamo. Ponekad i o mom tamnovanju. Tada se pogledamo u oči. I odmah se razumijemo. Baš kao i tih dana u Stipanićima - kaže Damjan.

Da ipak sve ne bude lijepo i kako treba, pobrinuo se surovi život. Damjan je saznao da je Mladen teško obolio i sprema se da ode kod njega na "čašicu" razgovora. Da mu, ako ne može pomoći, pruži utjehu, kao što je on njemu pružao 1992. godine u Stipanićima.

Najrođeniji

Jednom prilikom pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) blokirali su Solinovu kuću, a Damjan je za to čuo od njegove žene.

- Odmah sam zvao u SIPA-u da im kažem da je to ljudina koja nam je svima pomagala i spasila živote i da se sklone od njegove kuće. Nisu ga dugo ni ispitivali, ali mi je bilo krivo jer mi je kao najrođeniji - kaže Damjan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.