Foto: Praznik rađanja novog života ukrašen najljepšim običajima
Najradosniji praznik među svim praznicima kod Srba je Božić. Praznuje se tri dana, a prvi dan Božića uvijek je 7. januar. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje dolazak Božića i božićnog slavlja.
To je dan koji se obavezno proslavlja u krugu porodice, gdje se uz prazničnu trpezu dočekuje i slavi rođenje Gospoda Isusa Hrista. Božiću se raduje i staro i mlado, i muško i žensko. Na ovaj praznik misli se na svoj rod i na rod ljudski, posebno na porodicu i najbliže pretke. Božićem se zaklinje, toga dana se svi ratovi prekidaju milosrđem koje propisuje vjera hrišćanska.
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja svijeta. To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva, očinstva i materinstva, pa je on kod Srba ukrašen najljepšim vjerskim običajima i obredima.
Na nekoliko sedmica pred Božić, već od Nikoljdana i nekoliko sedmica poslije Božića, do Savindana, traje svečano praznično raspoloženje. Narod se veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, u atmosferi se osjeća neko tiho praznično blaženstvo, pa se u takvim prilikama ljudi mire, praštaju jedni drugima uvrede nanesene tokom godine i cijeli narod postaje jedna duša.
Pripreme za Božić počinju 40 dana prije 7. januara, kada počinje Božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tijela pred najradosniji događaj u pravoslavlju.
Sveštenik iz Banjaluke Zoran Pajkanović pojašnjava da je idući u susret Božiću Crkva odredila post od 40 dana, a posljednje sedmice posta odlikuju praznici Djetinjci, Materice, Oci, Tucindan i Badnji dan.
- Na praznik Djetinjaca odrasli vežu djecu. Za otkup od vezivanja djeca roditeljima daju pripremljene darove. Ovdje se ukazuje na jasnu hrišćansku simboliku: roditelji imaju obavezu da u toku života “vezuju” djecu hrišćanskim vaspitanjem i jevanđeljskim vrlinama. Roditelji dobijaju “otkup” od djece u vidu njihove dobrote i uzvraćene ljubavi - pojasnio je Pajkanović. Dodaje da nikakav drugačiji dar od toga nije ljepši i dragocjeniji. Kroz ove praznike ukazuje se na svetost porodice.
- Sveti apostol Pavle pozdravljajući Filimona, pozdravlja i njegovu “domaću crkvu”, odnosno njegovu porodicu, jer svaka hrišćanska porodica treba da bude uređena kao Crkva u malom - istakao je sveštenik Pajkanović.
Centralna proslava Božića u srpskoj narodnoj tradiciji počinje dva dana ranije (5. januar), na Tucindan. Na taj dan se po selima kolje i sređuje pečenica. Toga dana ne valja tući djecu da tokom godine ne bi imala čireve, a iz kuće se sklanja sav pribor za jelo.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jeste običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti.
Dan uoči Božića, 6. januar, zove se Badnji dan. Na Badnji dan se bdije i ne spava se, odnosno sa nestrpljenjem se očekuje najsvetiji momenat u istoriji roda ljudskog.
Naziv je dobio po tome što se toga dana siječe badnjak i unosi u kuću. Ovim danom već počinje božićno slavlje. Ujutro rano, u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mijese božićne kolače i torte, te pripremaju trpezu za Božić.
- Vidljiv simbol ovog događaja jeste badnjak. To je mlad cer ili hrastić. Sve je vezano za onu čudesnu vitlejemsku noć, kada su pastiri čuvajući svoja stada ložili vatru. Na glas anđela Božijih pastiri su krenuli u vitlejemsku pećinu, ponijevši dosta grana da nalože vatru pored novorođenčeta i njegove majke, jer ta noć bijaše hladna. Vremenom se u našem narodu razvio čitav kult vezan kako za badnjak, tako i za Badnje veče - pojašnjava Pajkanović.
Prema narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca, a što sjekira od tri puta ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku. Vodi se računa i o tome da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Kada se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do večeri.
Badnje veče, praktično, spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane, da su “kao Božić i Badnji dan”.
Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično je dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima “Dobro veče! Srećan Božić, Badnje veče!” Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina zobi i pšenicom, odgovarajući “Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!” Pečenica se unosi u sobu, gdje se obavlja večera na Badnji dan i božićni ručak, i prislanja na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo.
Pošto se badnjak prethodno isiječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili u peć, unosi se u kuću. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.
Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćica govore i postupaju kao kad su unošeni badnjak i pečenica. Slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.
Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar “Roždestvo tvoje...”, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Večera je posna, a obično se pripremaju prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.
Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje dolazak Božića i božićnog slavlja.
Domaćin i svi ukućani oblače najsvečaniju odjeću i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima “Hristos se rodi!” i otpozdravljaju sa “Vaistinu se rodi!” Ovako se pozdravlja i govori od Božića do Bogojavljenja.
Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane ovim radosnim božićnim pozdravom i oni mu otpozdrave, ljubeći se međusobno i čestitajući jedni drugima praznik.
Na Božić, rano prijepodne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik, i on se posebno dočekuje u kući, a zove se položajnik. Položajnik pozdravi dom božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata šporeta ili peći, a nekada na ognjištu, žara vatru i govori zdravicu “Koliko varnica, toliko srećica. Koliko varnica, toliko parica (novca). Koliko varnica, toliko u toru ovaca. Koliko varnica, toliko prasadi i jaganjaca. Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja. Amin, Bože daj”.
Položajnik simbolički predstavlja one Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica poslije toga posluži položajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovjek koji na Božić, i za cijelu iduću godinu donosi sreću u kuću.
Rano ujutro na Božić domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica U nju se stavlja metalni novčić - zlatni, srebrni ili obični, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto, gdje je već postavljen božićni ručak.
Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu plećku, negdje i glavu, dio od rebara i srce. Srce se isiječe na onoliko dijelova koliko u kući ima ukućana i svaki član porodice prvo pojede po parče srca. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, pa preda nekom mlađem kadionicu i on kadi cijelu kuću. Ukoliko neko zna, pjeva božićni tropar, a ako ne, čita se naglas “Oče naš”.
Kad se molitva završi, pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojem je novčić, prema narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.
Drugi dan Božića koristi se za međusobne posjete prijatelja. Treći dan Božića je ujedno i Stevandan, i to je posljednji dan u običajnom božićnom ciklusu. Toga dana se iznose slama i ostaci badnjaka iz kuće. Slama se obično nosi u voćnjak i zaveže za mlado rodno drvo, a jedan dio se zapali u plodnoj njivi i pusti da izgori. Ugarci preostali od badnjaka se čuvaju jer su ljekoviti i koriste se u toku godine za liječenje oboljele stoke.
Sveštenik Pajkanović naglašava da, poštujući božićne običaje, naš narod čuva svoju vjeru i hrišćansku tradiciju.
- Poštujući običaje, očuvala se vjera i u mnogo težim vremenima nego što je to današnje vrijeme. Ma koliko da nas pritišće teret globalizacije, u kojoj se potiru nacionalne vrijednosti i raznolikosti, srpski narod još ljubomorno čuva vjeru i običaje svojih predaka i dovodi djecu u hramove, gdje se o ovom najradosnijem prazniku prolama pozdrav “Mir Božiji, Hristos se rodi - Vaistinu Hristos se rodi!” - rekao je sveštenik Zoran Pajkanović.
Na božićno jutro trebalo bi raditi sve što vam je zadavalo muke tokom godine, jer poslije toga više neće predstavljati problem.
Tijesto koje ostaje na rukama domaćice poslije pravljenja česnice ona bi trabalo da stavi na voćke koje su slabo rodile, da bi iduće godine dale više ploda.
U nekim krajevima običaj je da se na Božić ustaje rano i umiva “na sjekiri”, s oštricom okrenutom naviše. Poslije umivanja uzima se pupoljak drijena i pije sa vinom. Umivanje na sjekiri simboliše spiranje prljavštine i sasijecanje grijeha, drijen predstavlja zdravlje, a vino krv Isusovu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.