Praznik porodične radosti i praštanja

Božić je praznik rađanja novog života, praznik djece, očinstva i materinstva, pa ga zato prate najljepši vjerski običaji. Rođenjem Isusa došli su mir i praštanje i upravo zato se na ovaj praznik mire ljudi koji su se tokom godine zavadili s nekim. Obilježava se 7. januara i slavi se tri dana.

Sam Božić je trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se završava zimski post, onda je to četvorodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici.

Na Božićno jutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima kojim se objavljuje dolazak Božića i Božićnog slavlja.

- Postoji veliki broj običaja koji se u našem narodu praznuju o ovom velikom hrišćanskom prazniku. U svim našim krajevima postoje određeni običaju o Tucindanu, Badnjem danu i Božiću - rekla je kustos etnolog u Muzeju RS Danijela Đukanović.

Pripreme počinju četrdeset dana prije 7. januara, kada počinje Božićni post, koji predstavlja proširenje duha i tijela pred najradosniji događaj u pravoslavlju.

Tucindan

Proslava u srpskoj narodnoj tradiciji počinje 5. januara, na Tucindan. Na taj dan se kolje ili priprema pečenica, odnosno pečenje za Božić.

Nekada se pečenica tukla - ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo. Zato je ovaj dan nazvan Tucindan.

Tog dana ne valja tući djecu da tokom godine ne bi imala čireve, a iz kuće se sklanja sav pribor za jelo. Na Tucindan valja vezati krpu za nogu od stolice, da bi čeljad cijele godine bila na okupu.

Badnji dan

Pravoslavni vjernici Badnji dan proslavljaju dan prije najradosnijeg hrišćanskog praznika. Naziv je dobio po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali.

Badnji dan je pun običaja, simbolike i živopisnih radnji. Već u cik zore pucanjem iz pušaka i treštanjem iz prangija objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Drvo se uvijek zasijecalo s istočne strane jer je trebalo da padne upravo na istok.

- On se mora presjeći sa tri udarca, s tim da se poslije čupa i lomi. Prilikom sječenja badnjaka pazi se da on padne na istočnu stranu i da se prilikom pada ne zaustavi na drugom drveću, da se ne bi sreća kuće zaustavila - objašnjava Đukanovićeva.

Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, prislanja ga na kućni zid, a tek s prvim mrakom se unosi u kuću, dok ga drugi ukućani posipaju žitom.

- Posipanje žitom na Badnji dan i Božić radi se zato što je i Majka Božija, kada joj se rodio sin, bacala žito stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hristos ležao. Poslije se badnjak stavlja na ognjište - pojašnjava Đukanovićeva.

Službama bdijenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se rođenje Spasitelja, čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj u hrišćanstvu.

Badnje veče

Na Badnje veče služi se posna večera uz koju se vezuju brojni običaji. Domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica unose slamu i raznose je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Pri tom, onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Poslije toga, domaćin okadi cijeli dom i večeru, pripali svijeću i pristupa se badnjoj večeri.

- Po narodnom vjerovanju badnjak i božićna slama donose plodnost i napredak. Običaji o Badnjoj večeri razlikuju se od kraja do kraja. U pojedinim selima zapadne Bosne na Badnje veče vjernici bi omlatili kod ognjišta klasje iz posljednjeg snopa, a pšenicu bi zatim pomiješali sa onom koja je određena za česnicu - navela je Đukanovićeva.

Preko slame se postavlja stolnjak jer se služi i jede na podu. Stolice se iznose iz kuće. Poslije Božića se ova slama nosi u obor, štalu ili ambar, a njom su obavijali i voćke da bi bolje rodile.

Za najmlađe se organizuje tradicionalno "pijukanje". To je stari običaj po kojem domaćica djeci u slamu baca bombone, lješnike i orahe, a oni dok ih skupljaju imitiraju pijukanje pilića.

Badnja večera treba da obiluje jelom i pićem da bi cijela godina bila rodna i puna izobilja. Večera se kadi tamjanom da bi se za večerom spojili i živi i oni koji to nisu. Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.

Božić

Od ranog jutra narod se pozdravlja sa "Hristos se rodi", a na taj pozdrav odgovara se sa "Vaistinu se rodi". Niko od ukućana ništa ne jede dok ne okusi crkvenu naforu koju je domaćin donio sa jutrenja. Domaćin i svi ukućani na Božić oblače najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Na Božić rano u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i slučajni namjernik, i on se posebno dočekuje u kući, i zove se polažajnik.

- Polažajnik je čovjek koji na Božić i cijelu narednu godinu donosi sreću u kuću. On simbolički predstavlja one mudrace koji su pratili zvijezdu sa istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje - kaže Đukanovićeva i dodaje da domaćica poslužuje polažajnika i daruje ga prikladnim poklonom.

Rano ujutro domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen ručak.

- Česnica i pečenica su najznačajnije. Božićni ručak je obično najsvečaniji i najbogatiji ručak u toku cijele godine. Kada dođe vrijeme ručka, domaćin pali svijeću i okadi ukućane i kuću tamjanom, pa se zatim očita molitva. Poslije molitve ukućani se izljube i čestitaju jedni drugima praznik - govori Đukanovićeva.

Potom se pristupa lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač i na kraju lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Smatra se da će ukućanin koji nađe novčić u svom komadu česnice biti posebno uspješan i srećan u narednoj godini. Na Božić se ne ide u goste već porodica taj dan treba da provede na okupu u toploj porodičnoj atmosferi. Drugi i treći dan se posjećuju rodbina i najbliži prijatelji.

Vrijeme

U nekim krajevima postoji i običaj da se na Badnje veče od glavice crnog luka iscijepa dvanaest bijelih ljusaka. Stave se na prozor i u svaku se sipa malo soli. Tu ostanu da prenoće. Najstariji član porodice na Božić razgleda ljuske. U onima u kojima ima vode znači da će u tom mjesecu biti kiše. Ako je neka ljuska suva, taj mjesec će biti bez padavina. Tako se zapiše vrijeme za cijelu godinu. Vjeruje se da će, ako Badnji dan i Božić budu oblačni, godina biti rodna, a ako se na badnjaku nakupi dosta pepela, zima će biti duga i jaka.

Stari običaji i vjerovanja

– Na Božić treba raditi stvari koje nam inače ne idu od ruke da bismo ih u godini koja stiže lakše savladavali.

– Od Božića do Svetog Stefana ne valja da se čisti kuća

– Na Božić ne valja nikome ništa pozajmljivati da se stvari iz kuće ne bi razvlačile cijele godine

– Ako na Božić padne kiša, vjeruje se da će roditi sve što se okopa motikom

– Od Badnjeg dana do završetka božićnih praznika svi poslovi bi trebalo da se obavljaju u tišini kako bi ukućani imali zdravlja, sreće i napretka

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.