Požutjele fotografije pričaju o životu

BIJELjINA - Odlaskom u penziju Radomir Perić posvetio se starim ljubavima - istraživanju prošlosti rodnog sela, prikupljanju starih fotografija i predmeta i pisanju poezije.

Uz to, svakodnevno vozi bicikl četrdesetak kilometara i obavlja posao sekretara mjesne zajednice. Naoko reklo bi se da je to i previše posla, ali Perić je rasporedio aktivnosti, pa ima vremena za prijatelje, čitanje i odmor.

- Sve ove moje aktivnosti izvršavam sa zadovoljstvom i ne opterećuju me. Prikupljati stare fotografije počeo sam u svojoj kući i porodici. U starom koferu i ormaru bilo je dosta požutjelih snimaka. Sve je to dio mog života. Odlučio sam da onda prikupljam i stare fotografije po komšiluku. Sređujem ih, presnimavam i sve ću ih postaviti u Domu kulture u Brocu - kaže Perić.

Skoro je da nema kuće u ovom selu u koju Radomir nije ušao. Ljudi mu vjeruju, otvaraju kofere, ladice i kutije, te vade fotografije iz ramova. Najdraža mu je ona na kojoj su se 1953. godine fotografisali članovi ansambla iz Broca koji je u ovom i susjednim selima igrao "Hasanaginicu".

- Samo je živih još dvoje ili troje iz te amaterske grupe. Fotografija je bila skoro uništena. Presnimio sam je i uramio. Ima dosta oštećenih snimaka, ali je sada tehnologija moderna, pa sve uspijevam restaurirati - objašnjava Perić.

A fotografije govore: o sjetvi, žetvi, vršidbi, odlasku regruta, o ropstvu Bročana u dva svjetska rata, o Soluncima, biciklistima, konjanicima, fijakerima, svadbama, pravljenju cigle, gradnji kuća - o svekolikom životu u ovom velikom semberskom selu, koje, potvrđeno je, ima najviše intelektualaca rasutih diljem ove naše plave planete.

Na požutjelim snimcima su i ispraćaj učitelja, a kasnije poznatog romanopisca Dušana Baranina 1934. godine, te semberskim ribarima, harmonikašima, lovcima, fudbalerima, đacima, vozovima...

- Svaka od fotografija ima svoju  priču, meni milu i sjetnu. One su mi i inspiracije za moje pjesničke pokušaje. Napisao sam i poemu posvećenu rodnom selu pod nazivom "Moj Brodac", koju govorim na seoskim i drugim svetkovinama - kaže Perić.

Prijatelji mu savjetuju da sve te stare fotografije objavi u knjizi, nekoj vrsti spomenara, a njegovo selo prvi je u pjesmi pomenuo Filip Višnjić.

Groblje

Perić istraživao i spomenike u bročanskom groblju i utvrdio da ih ima dosta sa veoma vrijednim likovnim rješenjima, sa neobičnim epitafima i natpisima. U porti sadašnje seoske crkve, gdje je u 19. vijeku bilo groblje, pronašao je nekoliko nadgrobnih spomenika ljudi iz Šapca, koji su ko zna kada i zbog čega sahranjeni u Semberiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.