Foto: Posljednji skeledžija sa rijeke Drine
BIJELjINA - Perići iz zvorničkog Podrinja neraskidivo su povezani sa rijekom Drinom. Na samo njima razumljiv način sjedinili su se sa ovom čudesnom rijekom koja samo tridesetak metara teče od njihovog kućnog praga.
Uvijek je u ovoj familiji bilo spretnih i iskusnih skeledžija, vodeničara, ribolovaca i čamdžija. Osamdesetdvogodišnji Milorad posljednji je u ovom rodu koji vozio skelu preko Drine, a ujedno je i najstariji živi skeledžija na ovoj rijeci od Zvornika do njenog ušća kod Rače. Porodičnu tradiciju drugovanja s plahovitom rijekom nastavio je njegov unuk Slavko - on je čamdžija.
Milorad je radio mnogo poslova. Bio je graditelj nasipa pored rijeke Save, radnik pilane u Koviljači, graditelj "Viskoze" u Loznici, čamdžija, vodeničar. Penzionisan je kao skeledžija.
Vozio je dvije skele preko Drine - glasovitu "banjsku skelu" kod Banje Koviljače i veliku, teretnu u svom Donjem Šepku.
- Rijeka je zaista ćudljiva. Preko dana je mirna i umiljata kao jagnje, a uveče povileni, nabuja i uzvisi se dva-tri metra uz obale. Uprkos tome, skela mora da saobraća jer su ljudima preko rijeke bile škole, ljekari, pijaca, imanja.... Najteže mi je bilo noću. Prst pred okom se ne vidi, a plovilo je puno radnika treće smjene! Velika je to odgovornost. Prevelika! Ne postoji opravdanje za grešku na vodi... Čini mi se da je lakše je biti rudar nego skeledžija - kazuje Milorad.
Nabujala Drina jednom mu je otkinula skelu sa veza i odnijela je nekoliko kilometara nizvodno. Danima su je vadili sa dna. Na skeli nije bilo zaklona od kiše, vjetra, snijega, žege...
- Sav sam život proveo na Drini. Ali i svi Perići prije mene. Ko zna ko se prvi u našem rodu navezao na rijeku. Bez Drine ne mogu zamisliti život. Čim ustanem prvo kroz prozor pogledam njenu vodu. Odmah ocijenim da li će naići poplava, da li će se zamutiti, oplićati, kako radi riba, kakvo će vrijeme biti... Čitam je kao knjigu. Rijeka mi je u krvi i duši. Bez Drine, bukova, vrbaka ne bi bilo ni mene - kaže Milorad Perić.
Od Zvornika do Rače nekada je bilo petnaestak skela, a sada samo jedna i to u Janji. Zamijenili su ih mostovi.
- Svako vrijeme nosi svoje breme, pa i ovo naše. Ljudi sada više putuju, pa im je lakše Drinu preći preko mosta. Ovaj naš u Šepku je baš lijep. Tako je sada. Ne mogu ništa promijeniti. A i zašto bih to činio - iskren je djed Milorad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.