Poslije 70 godina došao po mladu

Prnjavor - Hajnrih Štraus (82) iz njemačkog grada Nilberga, odlučio je da, poslije sedam decenija, posjeti svoje rodno mjesto, selo Štrpce kod Prnjavora.

Iako je imao samo 12 godina kad se zajedno sa porodicom odselio u Njemačku, daleke 1942., Štraus kaže da mu je u sjećanju ostala nedirnuta priroda i čist vazduh, kao i pejzaži kakve nigdje više nije vidio.

- Sjećam se i da su ovdje bile male kuće, ali bilo ih je mnogo više nego sada i bile su ušorene. Iznenadilo me je kad sam vidio kako ovo selo sada izgleda jer su to sada moderne građevine - priča Štraus.

U Štrpce je doputovao sa prijateljem, a u obilazak sela ovaj vitalni starac uputio se biciklom.

- Ostao sam sam, žena mi je nedavno umrla, a moj prijatelj koga sam upoznao u Njemačkoj, sa ovog područja je i već dugo živi i radi u Nilbergu. On mi je predložio da dođem sa njim u Štrpce, a obećao mi je da će me upoznati i sa jednom udovicom mojih godina, pa možda ja i ostanem duže ovdje ako nađemo zajednički jezik - kaže kroz smijeh Štraus.

Odluku da se uputi na put u Štrpce, Štraus je donio bez puno razmišljanja, jer kaže, htio je da se prisjeti starih, dječijih  uspomena.

Mada je vrijeme učinilo svoje, a većine objekata koji su tada postojali više nema, Štraus kaže da mu je bilo neobično drago vidjeti još poneku staru kuću iz tog perioda.

- Moj mlađi brat je bio ovdje nekoliko puta, a ja nisam mogao dozvoliti sebi da bar još jednom ne dođem u Štrpce i udahnem ovaj čisti vazduh, da me želja mine - dodaje starac.

Selo Štrpce do oktobra 1942. godine naseljavalo je na desetine  njemačkih porodica, koji su ove krajeve napustili tokom ratnih dešavanja u Drugom svjetskom ratu. Starijim mještanima su ostali u dragoj uspomeni, kao vrijedni i čestiti ljudi, od kojih se moglo mnogo toga naučiti.

- Iako sam bio dijete kada je stigla naredba, u ratnom vihoru, o odlasku iz Štrbaca, sjećam se mnogo  zaista lijepih detalja iz mog života. Živjeli smo skladno sa komšijama Srbima, Poljacima, Ukrajincima... Drago mi je kada čujem da i danas u ovoj sredini lijepo žive i  slažu se pripadnici raznih naroda. To je posebna vrijednost mjesta u kome dobijam rodni list - kaže Štraus, ne krijući da bi mogao da sada, po starost, postane štrbački zet.

Mještani

Zov zavičaja čini svoje, a raseljeni Nijemci i ranije su dolazili u rodni kraj njihovih predaka. Štrbačani ih uvijek primaju raširenih ruku, jer se  uglavnom lijepe uspomene na zajednički život, prije Drugog svjetskog rata, ne mogu i ne trebaju izbrisati.

- Ljudi su nas srdačno dočekali, svi su ljubazni i pitaju za zdravlje - rekao je Štraus.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.