Posao težak, al zarada dobra

LjUBINjE - Od proizvodnje se može solidno živjeti. Jeste da je posao težak, ali garantuje dobru zaradu! U ovoj naoko jednostavnoj optimističkoj rečenici sublimirano je osamnaestogodišnje iskustvo Milana Pupića, vlasnika firme za proizvodnju metalnog namještaja za ugostiteljstvo "PMP -2000" iz Ljubinja.

Firma sve to vrijeme radi pod istim imenom i proizvodnim programom, praveći baštenske i druge stolice, stolove raznih dimenzija i oblika, ljuljaške u vrtne garniture - i svake godine povećava fizički obim proizvodnje.

Pa važi za najuspješniju malu firmu u Ljubinju i jednu od najuspješnijih u istočnoj Hercegovini. Ali put do ovog zaključka, priznaje 52-godišnji vlasnik Milan Pupić, nije ni jednostavan, ni lak.

- Još dok su bili državni poslovi i sigurne plate, kao diplomirani ekonomista, odlučio sam se za ovaj posao, jer me je izazivao. Napustio sam mjesto zamjenika generalnog direktora Radne organizacije "Soko" u Ljubinju, otišao u Stolac, osnovao privatnu trgovačku firmu, a posjećujući tamošnju fabriku baš ovakvog namještaja, "Metal", javila mi se želja da s takvim programom pokrenem svoju proizvodnju. S prijateljima, Vitom Tamindžijom i Božom Peceljem, pokrenuo sam je u mojoj kući u Ljubinju - priča Milan.

Tokom rata, dodao je, oni su odselili iz grada, a ja sam to, sa porodicom, nastavio, bez naročite opreme, bez značajnijeg novca. - Znao sam da nas jedino istrajnost, odricanja i upornost mogu izvesti na pravi put, da proizvodi moraju biti kvalitetni, ali i jeftiniji od konkurentskih! U prvi mah nismo imali nikakvog reklamnog materijala. Ništa, sem nade u kvalitet - i priču koja se širila od usta do usta... Na kraju se upornost isplatila. Sad imamo prospekte, sajt na internetu, tržište po cijeloj Bosni i Hercegovini, sa posebno dobrom prodajom u Čapljini, Mostaru, Konjicu i Sarajevu, cijene i dalje niže od konkurencije, pa i sreću da se u ovoj zemlji nove kafane i restorani još otvaraju - kaže on.       

Iako su ulazne komponente za njihovu proizvodnju za posljednje tri godine dvostruko poskupjele, cijene njihovih proizvoda su ostale na starom nivou:

- Rezerve smo - objašnjava Pupić - nalazili u povećanju proizvodnje i smanjenju moje zarade po komadu. Tako opstajemo na tržištu. A gledano na duži rok, tako ćemo, ipak, ja i moja četiri radnika više zaraditi. Te, kao i do sad, sve dažbine na vrijeme platiti.
Milanova supruga Zdravka je direktor preduzeća, sin Dejan, mada je diplomirao istoriju na Filozofskom fakultetu na Palama i nedavno upisao postdiplomske studije - ovdje je "običan radnik". Ha, svi smo mi "obični radnici" kad posao treba završiti na vrijeme, osmjehuju se Pupići. I tako na najbolji način potvrđuju Milanovu prvobitnu namjeru da ova proizvodnja treba da ostane, glavnim dijelom, u porodičnim okvirima.

         

                                      

   

                            

                                      

   

                                  

         

                                         

   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.