Porodična priča Savanovića iz Bistrice: Tri generacije jedna ljubav

U porodici Savanović ljubav prema Fudbalskom klubu Borac i Nektar pivu prenosi se s koljena na koljeno. Sve je počelo sa Stevom Savanovićem iz Bistrice kod Banjaluke, čovjekom koji je gotovo čitav život proveo na Borčevom stadionu, koji je odmore, slavlja i porodična okupljanja slavio uz Nektar, a tu ljubav prenio je na sinove, ali i na unuke.

Stevo Savanović danas je u penziji, a svoj radni vijek, sticajem okolnosti, proveo je radeći na Borčevom stadionu brinući da svaka utakmica prođe bez problema. Kako nam je ispričao bio je na bezbroj mečeva, ali rijetko koju utakmicu je mogao pogledati do kraja, jer je uvijek bio na dužnosti, s obzirom da je radio kao policajac u obezbjeđenju.  Zato je trenutak kada je sa sinom Nikolom i uncima Matijom i Vasilijem sjeo u Nektar ložu da s mirom pogleda utakmicu, koju je FK Borac igrao protiv Santa Kolome iz Andore boreći se u Ligi konferencija, za njega bio zaista poseban.

Savanoviće prati sreća u nagradnim igrama i aktivacijama pa su tako na givaveju koji je bio objavljen na Instagram stranici Nektar piva osvojili 4 karte za utakmicu FK Borac- FK Santa Koloma u loži Banjalučke pivare. Tokom razgovora otkrili su nam da su i tokom 2000. godine prikupljali slova za čuvenu Nektarijadu, te da ih je i tu sreća pogledala pa su osvojili Nektar suncobran. Ipak s nama su ovaj  put podijelili priču iz lože.

-Trenutak kada sam sa sinom i unucima sjeo u Nektarovu ložu ostaće mi posebno drag. Sve mi je bilo iznenađenje. Toliko puta sam stajao na ulazu propuštajući druge, a sad ulazim kao gost i to idem posebnim, odvojenim putem. Sve je bilo tako lijepo urađeno, pogled na teren savršen. Prvi put u životu sam uživao u utakmici bez ikakve obaveze- ispričao sam je Stevo.

Njegov sin Nikola nam je kazao da je on želio baš to, da ocu priredi trenutak koji će pamtiti.

-Htio sam da konačno vidi Borčevu utakmicu kao navijač, da uživa. A kad smo dobili karte za utakmicu podesilo se da su tu  bratovi dječaci Matija i Vasilije, koji žive u Austriji, a koji obožavaju FK Borac, pa je ovo bila idealna prilika da ih povedemo na utakmicu-rekao je Nikola. 

Kako nam je ispričao za dječake su pripremili pravo iznenađenje jer im nisu rekli da idu na Borčevu utakmicu. Naime stariji i mlađi Savanovići su krenuli u šetnju i negdje kod RKUD Pelagić stariji su dječacima povezom prekrili oči i rekli da imaju iznenađenje. Tek kada su došli pred stadion skinuli su poveze, a dječaci su se našli u čudu. Međutim, ni tad im nisu otkrili povod nego su kazali da su došli u obilazak stadiona. Euforija, smijeh i radost su nastali kada su odvojenim hodnicima došli do lože Banjalučke pivare, smjestili se i shvatili da će gledati važnu utakmicu omiljenog kluba koji je tih dana ostvarivao snove.

- Bili su oduševljeni. To ushićenje je bilo nevjerovatno. Matija prati sve Borčeve utakmice, Vasilije takođe i to često preko internet prenosa. Imaju i mlađeg brata i on se naljutio što nije išao s nama na utakmicu, a i moja ćerkica se naljutila još više. Tako da imamo plan da ih sve okupimo i odvedemo na Borčevu utakmicu-uz smijeh nam je kazao Nikola.

Istakao je da je atmosfera bila fenomenalna, ali i da im je svima omiljeni Borčev igrač David Vuković. Kako kažu sve utakmice prate oduvijek, a pobjede nazdravljaju Nektar pivom. Kod Savanovića slavlja i druženja nemoguća su bez Nektara.

-Moram da kažem da sam bio nerazdvojan od Nektara. Samo sam pio Nektar. To se prenijelo i na sinove, čak sin koji živi u Austriji odavde uvijek nosi Nektar. Njegove komšije su probale i mnogo im se dopalo-ispričao nam je Stevo. 

Priču je nastavio Nikola koji je rekao da momenat da je otac proveo dobar dio života na stadionu, da on i brat od djetinjstva prate FK Borac, da su dobili priliku da vide kako naš klub ostvaruje snove dok ga gledaju njihova djeca budi ponos.

-Ponosan sam  kad vidim da Borac živi i van Banjaluke, da se razvija ljubav prema klubu, da djeca koja nisu rođena u Banjaluci prate klub, gledaju utakmice, ponosan sam na nas kao porodicu, a naravno i na Borac-dodao je on.

Kako kaže činjenica da u gradu imamo klub koji puni 100 godina i pivaru koja puni 153 govori da smo grad sa tradicijom i da treba da je čuvamo.

-Treba da čuvamo svoje, da budemo ponosni na to i da o tome govorimo i drugima. Nadamo se da će i djeca naših dječaka dolaziti u Banjaluku i gledati utakmice, voljeti naše domaće, a poznavajući našu porodičnu tradiciju ne sumnjam da će sve što je iz našeg grada da bude voljeno generacijama koje iza nas dolaze-zaključio je Nikola.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.