Porodica Brkan jedini stanovnici sela Slavogostići

TREBINjE - U selu Slavogostići u trebinjskoj šumi, sami već sedam godina žive Zdravko Brkan i njegova porodica - žena i troje djece. U selu nema ni struje ni vode, a do Slavogostića vodi jedino stari makadamski put. Brkani su odsječeni od svijeta, ali ipak prkose i žive na svojoj djedovini.

Slavogostići su jedno od pedesetak srpskih sela koje su pripadnici Hrvatske vojske zapalili i uništili u posljednjem ratu. Glava kuće Zdravko je demobilisani pripadnik Vojske RS. Kao većina njegovih saboraca nije u Trebinju mogao da nađe posao, jedini izlaz bio je povratak na rodnu grudu.

- Jedna strana međunarodna organizacija mi je popravila kuću. Na rodno ognjište sam se prije sedam godina vratio sa suprugom i djetetom. Na početku je bilo izuzetno teško, sve je bilo uništeno, popaljeno, minirano, zaraslo - priča Zdravko.

Ni on ni supruga nisu zaposleni, nemaju nikakva primanja.

- Jedini dinar koji zaradimo je od prodaje sira i mesa. Ponekad usiječemo nešto drva i posijemo povrće, ali zemlja je posna, hercegovačka. Ipak, bolje nam je ovdje da sami proizvodimo hranu, jer u gradu ne bismo mogli da preživimo - rekao je Zdravko.

On je dodao da je teško živjeti bez vode i struje.

- Ne znam kada je teže, zimi kada vjetar nosi sve pred sobom i puca studen, ili ljeti kada se namirnice kvare bez frižidera - kaže Zdravko.

Imaju tri kćerke, a najstarija Nikolina ide u školu na Ivanicu.

- Svako jutro vozim Nikolinu u školu u 15 kilometara udaljenu Ivanicu. Kada je zima kasno se vraća, a onda uči uz škiljavu svjetlost svijeća. Srce me za njom zaboli, ali dijete je već očvrsnulo, zna da tako mora da bude i već je navikla. Nadamo se da će nas vlasti opštine Ravno pogledati i dovesti struju u Slavogostiće. To bi nam mnogo značilo - kaže Zdravko.

Brkani se vodom snabdijevaju iz čatrnje, koju su takođe popravili. Djeca ne gledaju televiziju, ne slušaju radio, ali nikada se ne žale. Kažu na sve su se navikli vremenom. Svakoga dana zajedno obavljaju sve poslove oko stoke, sa košnicama, u bašti. I sve se stiže ništa se ne ostavlja po strani. Kažu da je najvažnije da su složni, a svojim radom i nadom u bolje sutra prkose teškim uslovima života.

Gosti

Najbliže kuće od porodice Brkan udaljene su desetak kilometara.

- Događa se da makadamskim putem za Bobane, danima niko ne prođe. Zbog toga se veoma obradujemo, a posebno djeca, kada nam dođe neko u posjetu - rekao je Zdravko Brkan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.