Ponovo u školskim klupama

GRADIŠKA - Druga generacija gradiške Gimnazije, koja je svoje školovanje završila davne 1963. godine u tadašnjoj Gimnaziji "Enver Šiljak" obilježila je ovih dana 45 godina od mature.

Od pozvanih 20, okupilo se 13 nekadašnjih đaka ove škole, koje je prozvao njihov profesor fizike Borivoje Jovanović.

Predsjednik inicijativnog odbora za organizaciju ovog okupljanja Branislav Raca rekao je da je ovo treći sastanak pomenute generacije.

- Nastavu smo pohađali u drugoj zgradi, koja tada nije bila ni vlasništvo škole, u kojoj nismo imali uslova za nastavu kao današnji učenici, ali smo glavna znanja sticali iz udžbenika i iz žive riječi naših nastavnika - rekao je Raca.

On je dodao da je Gimnazija oduvijek bila elitna škola, u kojoj su se okupljali u to vrijeme probrani učenici, a i profesori, za razliku od sadašnjih vremena. Raca je podsjetio da je prvi direktor tadašnje Gimnazije "Enver Šiljak" bio je Drago Sokak, koji je danas predavač na jednom fakultetu u Bihaću, a drugi direktor je bio profesor Borivoje Jovanović. Razredni starješina ovoj generaciji bila je Zorica Turjačanin, takođe univerzitetski profesor.

- U to vrijeme bilo je samo jedno odjeljenje Gimnazije u Gradišci. Bili smo izuzetni drugovi, koji su se neprestano družili, pa i nakon školovanja, koliko smo bili u mogućnosti - kazao je Raca i dodao da danas iz ove generacije, koja je iznjedrila mnoge uspješne ljude, neki žive u Gradišci, na prostorima Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a dvojica u Berlinu i Norveškoj.

Stojanka Dević ističe da su tada Gimnaziju upisala 42 učenika od kojih je maturiralo 25.

- Imali smo sreću da smo imali divne profesore koji su nas naučili odgovornosti prema radu i istrajnosti, što je od mene napravilo čovjeka po ugledu na moje profesore - rekla je Stojanka.

U rodnu Gradišku na ponovni sastanak sa školskim drugarima iz Tuzle, u kojoj živi od 1965. godine, doputovala je i Sabra Hukić-Suhonjić.

- Drago mi je što ih opet vidim. Gradiška je moj rodni grad kojem sam se uvijek vraćala. Pripadam jednom drugom vremenu i generaciji koja ništa drugo nije znala osim ljubavi, a ta ljubav i danas stoji u meni kao najjače sjećanje na moj cijeli život - kazala je Sabra.

Drva umjesto knjiga

Albin Bilesbah doputovao je čak iz Berlina, da bi se opet sastao sa školskim drugarima. Posebno zadovoljstvo bilo mu je da ih vidi ovoliko na okupu. Ovaj susret je evocirao mnoge uspomene.

- Kad smo bili u staroj školi, u učionici smo imali peć na drva. Onda smo nekim đacima izvadili knjige iz torbi i umjesto njih stavili drva. Ta djeca su otišla kući sa drvima, nisu znala šta nose - prisjetio se Bilesbah.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.