Poljupci i želje za novi početak

Stigli smo do kraja još jedne godine, ušli smo u prazničnu napetost, kupili smo poklone, svečanu odjeću i obuću, prošli kroz faze planiranja novogodišnje večeri.

Gdje ću, šta ću, s kim ću, samo su neka od pitanja na koje je većina danima tražila odgovor. Sada kada je sve to prošlo, dok ispraćamo staru i u neizvjesnosti čekamo novu godinu, ne bi bilo loše da  se podsjetimo istorije i raznih običaja u vezi sa praznikom koji svake godine slavimo, u iću i piću se “kupamo”, a poljupce i lijepe želje dragim osobama šaljemo.

Simbolično, Nova godina predstavlja obnavljanje života, a običaji vezani za taj dan vuku korijene iz daleke prošlosti. Slavljenje odlaska stare i dolaska nove godine je prastari religijski, društveni i kulturni obrazac u skoro svim dijelovima svijeta.

Istorija proslavljanja Nove godine nije pouzdano utvrđena, ali se smatra da su Vavilonci to činili još prije 4.000 godina. Rimljani su takođe slavili Novu godinu, ali se njihov kalendar mijenjao sa svakim novim vladarom, sve dok rimski Senat 153. godine prije nove ere nije “ustoličio” 1. januar za početak Nove godine.

I danas se širom svijeta, uz puno buke i pompe, šampanjac, razmjenu poklona i vatromet, slavi nastupajuća godina. Neki novogodišnji simboli opstali su kroz sve civilizacijske promjene.
Jedan od najatraktivnijih simbola je novogodišnja parada, uobičajena kod mnogih naroda. Stvaranje zaglušujuće buke koje potiče iz rituala tjeranja zlih demona, takođe se zadržalo u mnogim krajevima svijeta, ali se danas obilježava kao lupanje u lonce i šerpe, kucanje čašama, zvonom zvona, bubnjevima, sirenama, muzikom.

Iako mnogi misle da su novogodišnja zaricanja novijeg datuma, tradiciju su započeli još Vavilonci, a njihova je odluka nalagala vraćanje posuđenog oruđa za rad. Moderna zaricanja najčešće se odnose na prestanak pušenja, držanje dijete, zdrav način života, štednju, više učenja, vjernost...

Međutim, većina nas ne ispuni te zavjete, pa Nova godina predstavlja samo novi početak za stare navike ili kao što je Mark Tven rekao: “Nova godina je bezopasna institucija, koja nam služi kao izgovor da se tinejdžerski napijemo, pozovemo prijatelje ili izgovaramo neispunjive želje.”

Ipak, za mnoge od nas ovaj praznik ima veće značenje, pa jednima predstavlja šansu da isprave sve što su “zabrljali” u prošloj godini, dok drugi Novu godinu smatraju kao nastavak u koji ulaze bogatiji za mnoga iskustva.

Nova godina je tradicionalno i vrijeme okupljanja, porodičnog, sa prijateljima, na organizovanim proslavama i to u svečanim odijelima, sa posebnom brigom o izgledu, ukrašavanju enterijera i eksterijera.

Svaka zemlja ima poneku specifičnost prilikom proslavljanja Nove godine.

U Grčkoj se proslava poklapa sa proslavom svetog Vasilija, jednog od osnivača Grčke pravoslavne crkve. Tada se servira Vasilopita ili torta svetog Vasilija, u koju se utisne srebrni ili zlatni novčić. Ko novčić pronađe, biće posebno srećan u Novoj godini.

Danci u novogodišnju noć ulaze sa mnogo razbijenih tanjira ispred kućnog praga. Stari tanjiri čuvaju se cijele godine i u ponoć se bacaju pred ulazna vrata prijatelja. Mnogo razbijenih tanjira simbolizuje društveno bogatstvo, odnosno prijatelje.

Japanci čitavog decembra održavaju zabave pod nazivom bonenkai, kojima je cilj da se ostave loše stvari za sobom i pripremi za novi početak. Zvona budističkih hramova zvone 108 puta kako bi otjerala 108 ljudskih slabosti, a poslije toga se svi smiju tjerajući smijehom zle duhove.

Kubanska tradicija nalaže da se u ponoć pojede 12 grejpova, koji simbolizuju mjesece godine, a poštovanje tog običaja treba da donese sreću.

Austrijanci na Novu godinu, kao desert uz svečani ručak, pripremaju sladoled od mentola u obliku djeteline sa četiri lista. Stari sicilijanski običaj kaže da će sreća doći onima koji na Novu godinu jedu lazanje. Kad zakuca ponoć, Španci moraju da pojedu 12 zrna grožđa, po jedno za svaki mjesec.

Norvežani se časte pudingom od pirinča u kojem je skriveno jedno zrno badema. Osobu koja pronađe badem pratiće sreća. U Brazilu je običaj da se u novogodišnjoj noći nosi bijela odjeća za sreću i mir u godini koja slijedi. Holanđani se za doček pripremaju pekući krofne jer vjeruju da to donosi sreću.

Cijela Latinska Amerika uoči Nove godine traži gaćice određene boje, u zavisnosti od zemlje do zemlje, crvene, roza ili žute. U nekim zemljama običaji nalažu da se veš obuče naopačke.
Italijani najbučnije proslavljaju Novu godinu jer što veća buka, zlo će brže pobjeći. Iz kuće bacaju sve nepotrebne stvari, od namještaja do odjeće, i to kroz prozor.

U gotovo svim zemljama ponoć se dočekuje upućivanjem najljepših želja i poljupcem koji nije samo dijeljenje trenutka euforije, već i zavjet bliskosti u dolazećih 12 mjeseci.

Širom svijeta ljudi na različite načine obilježavaju ovaj praznik, a njegov najveći značaj “leži” u tome što su bar na jedan dan svi veseli i srećni.

Kićenje jelke

Nijemci su, prema jednom od niza tumačenja, prvi u 16. vijeku uveli običaj kićenja jelke. Legenda kaže da je kićenje započeo utemeljivač protestantizma Martin Luter. On je šetajući kroz šumu bio zadivljen hiljadama zvijezda koje su svjetlucale kroz granje jela. Toliko je bio očaran prizorom da je odsjekao malo drvo i odnio ga svojoj porodici. Da bi oživio istu ljepotu koju je vidio u šumi, zakačio je i male svijeće na grančice. U Evropi i Americi kićenje jelke postaje popularno u 18. vijeku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.