Pola vijeka u dobru i zlu

Čelinac - Pola vijeka zajedničkog života za Nedeljka i Milku Vasić iz čelinačkog sela Branešci proteklo je u slozi i ljubavi, a iz pet decenija braka sjećaju se, kaže, samo lijepih trenutaka.

Supružnici Vasić rođeni su iste, 1944. godine, pohađali su istu školu kod istih učitelja. Poslije vjenčanja iz čelinačkog kraja u potrazi za boljim životom odselili su u okolinu Novog Sada. Tu su se skućili, a onda koju godinu kasnije otišli u Njemačku, gdje su zaradili penziju.

- U mladosti smo živjeli u bijedi. Mnogo čeljadi, slabe kućice, niske zarade, ali mi se nismo plašili života. Nismo birali posao, ali smo se uz rad stalno doškolovavali kako bismo stekli mogućnost za napredovanje - priča Milka.

Naglašava da nije bilo lako donositi odluke o preseljenju s jednog kraja države na drugi ili iz jedne zemlje u drugu.

- Niti smo imali novaca niti diplome, a djeca su stizala. Imali smo samo jaku volju da sebi i djeci stvorimo podnošljive uslove za život. Od 1963. do 1974. godine dobili smo tri kćerke, Jelicu, Draganu i Jasnu - kazuje Milka.

Neđo je u Njemačkoj radio građevinske poslove, a krovovi su mu bili specijalnost. Milka je za samo tri mjeseca odlično savladala njemački jezik, pa je zahvaljujući tome napredovala i u poslu, od onih najjednostavnijih, da bi penziju dočekala kao poslovođa u jednom uslužnom preduzeću. Odlaskom u penziju  odlučili su da se vrate u zavičaj, u Staru Dubravu, gdje su  sagradili kuću.

- Ovdje je naš narod, bliža i dalja rodbina, prijatelji, komšiluk koji poštujemo. Naši ljudi su veseliji od Nijemaca, a ja sam u duši veseljak. Volim i ova brda, ovu vodu i šumu više od vojvođanske ravnice. Žao mi je što smo kao narod malo neorganizovani. U Njemačkoj je nemoguće da neko plaća, a neko ne plaća svoje obaveze. Svi se odgovorno ponašaju prema javnim dobrima. Nema jake i napredne države bez uređenog sistema. Kad se budemo svi ponašali kao Nijemci, i ovdje će biti kao u Njemačkoj - priznaje Milka.

Devetoro unučadi

Sve tri Nedeljkove i Milkine kćerke su stekle svoje porodice i skućile se u Njemačkoj. Dva zeta su im Nijemci, a najmlađi im je iz komšiluka, iz Dubrave. Imaju devetoro unučadi i praunuku Noemi.

- Iako su rođeni u Njemačkoj, sva moja unučad pričaju dobro srpski, mnogi čak i pišu ćirilicom, i to mi je posebno drago. Svi vole da dođu ovdje u naš kraj, lijepo se u njemu osjećaju i često dolaze - priča Neđo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.