Pola vijeka čeka da upozna majku

VIŠEGRAD - Oktobar 1956. godine. Željeznička stanica u Slavonskom Brodu. Čistačice u putničkom vozu, koji je tek pristigao iz Zagreba, na klupi u kupeu nalaze veliku seljačku korpu prekrivenu prljavim krpama. Na njihovo iznenađenje, u pletari je muško novorođenče staro svega nekoliko dana.

Dječak pronađen u vozu bio je neuhranjen i bolestan pa je hitno poslat u bolnicu u gradu, gdje su mu ljekari jedva spasili život.

Ostavljeno dijete, po odobrenju tadašnjih vlasti, usvaja bračni par Prica, Miho, željezničar iz Slavonskog Broda i njegova supruga Božana rodom iz sela Mandra kod Rogatice. Kad je Miho umro Božana sa djetetom, kome su dali ime Krešo, a prezime po mjestu gdje je nađen na stanici, Stanišić, preseljava se u Višegrad.

Kad je u gradu na Drini pošao u osnovnu školu, na osnovu ponašanja njegovih drugova, kad bi ga vidjeli sa Božanom ili susreta sa njenim prijateljima, Krešo počinje da sumnja da mu je ona majka.

- Kad sam napunio 18 godina pripremila mi je rođendanski ručak, zamislila se i rekla: "Krešo, moram da ti kažem, ja ti nisam majka!". "Znam", rekao sam. "A, da li bi ti htio da znaš ko ti je majka?" "Ti si meni sve, ti si mi majka" - rekao sam.

Krešo priča da je shvatio da mu ta divna žena, koja ga je njegovala, čuvala i brinula se o njemu kao prava majka, to nije mogla biti ni po godinama koje je imala.

- Sjećam se, kad bi se susrela sa svojim starim prijateljima, oni bi je pitali: "Čije ti je to dijete?". Ona bi žmirnula onim svojim toplim okicama i rekla: "Pa, moje" - govori Krešo.

Krešo Stanišić je odrastao u Višegradu. Poslije Božanine smrti oženio se, ima suprugu, sina, kćerku i troje unučadi.

U poznim godinama ovaj čovjek često poželi da zna ko mu je majka. Prema njegovim riječima, ona bi, ako je živa, mogla da ima oko 70 godina. A kako bi, poslije 53 godine, mogao da izgleda susret majke i ostavljenog sina?

- Ne znam. Često sanjam jedno lice za koje mislim da je lik moje majke. Znam samo da bih želio da osjetim njen topli zagrljaj. Sve bih joj istog trena oprostio - rekao je Krešo.

Mokra Gora

Kad ima vremena, Krešo ode do Mokre Gore, do obnovljene uskotračne pruge kojom tutnje isti onakvi vozovi kao onog dana kad je nađen u kupeu druge klase. Gleda on vagone kako prolaze i sve mu se čini da će na prozoru ugledati lice svoje majke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.