Pobjeda života nad smrću

SRPSKA pravoslavna crkva i pravoslavni vjernici u nedjelju, 27. aprila, proslavljaju najveći i najvažniji hrišćanski praznik - Vaskrsenje Hristovo.

"Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt pobijedi i mrtvima u grobovima život darova".

Srpska pravoslavna crkva 26. aprila obilježava Veliku subotu, dan poslije Velikog petka, u koji je Isus Hristos raspet na krstu.

Na Veliku subotu Pravoslavna crkva pominje tjelesni pogreb Isusa Hrista i Njegov silazak u Ad.

Subota je i posljednji dan Velikog posta, koji traje sedam nedjelja.

U nedjelju, poslije Velike subote, Gospod je vaskrsnuo naočigled stražara koji su čuvali Njegov grob.

U tom trenutku, zemlja se snažno zatresla, pečati na grobu popucaše, anđeo Gospodnji, sišavši s neba, odvali kamen s groba. Lice Vaskrslog sijaše neviđenom svjetlošću, a haljine Njegove bijahu bijele kao snijeg. Stražari se najprije uplašiše i popadaše kao mrtvi, a potom, oporavivši se od straha, otrčaše u Jerusalim, da jevrejskim poglavarima jave šta se dogodilo.

Poglavari i prvosveštenici smisliše da narodu kažu da su učenici Hristovi noću ukrali Njegovo tijelo, dok su stražari spavali.

U ono vrijeme običaj je bio da se treći dan po pogrebu iziđe na grob i tijelo umrlog pomaže mirisima. Pobožne žene Mironosice, a prije svih jedna od Hristovih odanih učenica Marija Magdalina, pođoše u nedjelju na grob.

Veoma se uplašiše kada nađoše odvaljen kamen i vidješe da Hristovog tijela nema tamo.

Anđeo, koji je sjedio na grobu, reče im da da je Onaj kojeg traže vaskrsao i da jave Njegovim učenicima da je Gospod ustao iz mrtvih. Radosnu vest je ženama Mironosicama, "Mariji Magdaleni i drugoj Mariji" saopštio anđeo Blagovesnik Gavrilo.
Mironosice, radosne, pohitaše i javiše apostolima Petru i Jovanu radosnu vijest, a oni, uvjerivši se da je istina ono što su čuli, otrčaše u grad da jave ostalima.

U tajanstvenoj "tridnevnoj smrti", tijelo Hristovo preobrazilo se u tijelo slave i obuklo u silu i svjetlost. Ovo je izvršeno silom Božijom, kao što će se opšte vaskrsenje desiti silom Božijom, u posljednji dan.

Hristovo vaskrsenje nije bilo samo pobjeda nad Njegovom smrću, nego nad smrću uopšte.

"Mi slavimo smrt smrti, rušenje ada, i početak života novog i vječnog", kaže se u Vaskršnjem kanonu.

U Njegovom vaskrsenju cijelo čovječanstvo, sva ljudska priroda savaskrsava s Njim.

"Ako Hristos nije ustao, uzalud je vjera naša", kaže sveti apostol Pavle.

Spasenje svijeta izvršeno je Krstom i Vaskrsenjem, čovjek je izbavljen od grijeha i smrti.

U Vaskrsenju je ispunjenje vjere, nade i ljubavi. Svojim vaskrsenjem Hristos je pokazao da je On život vječni.

Vaskrsenje Hristovo je središnja tema hrišćanstva i pravoslavlja, koja je u svojoj punoći očuvana u Svetoj liturgiji Pravoslavne crkve.

Na praznovanje nedjelje prvi ukazuje apostol Pavle u Prvoj poslanici Korinćanima iz 57. godine, u kojoj ih poziva da u prvi dan sedmice (svake nedjelje) ostavljaju milostinju, odnosno priloge i darove ljubavi za svete u Jerusalimu, kao što je to ranije uveo u Galatskoj crkvi.

U pravoslavnim hrišćanskim hramovima se na Vaskrs otvaraju Carske dveri na oltaru čime se simbolično ukazuje da je Isus svojim vaskrsenjem pobijedio tamu i smrt i otvorio rajska vrata i put spasenja čitavom ljudskom rodu.

Ponoćna liturgija u mnogim hramovima SPC zamijenjena je jutarnjom službom, u četiri sata ujutru na Vaskrs.

Iz hrama se iznosi plaštanica koja tri puta obilazi oko crkve. Zvona zvone.

Narod nosi upaljene svijeće. Pjeva se tropar: "Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi, i onima u grobovima život darova". Na ulasku u hram svi se pozdravljaju vaskršnjim pozdravom: "Hristos vaskrse"! - "Vaistinu vaskrse!".

Bez farbanja vaskršnjih jaja ne mogu se zamisliti vaskršnji praznici.

Pobusani ponedjeljak

Prvi ponedjeljak poslije Vaskrsa zove se Pobusani ponedjeljak i posvećen je mrtvima.

Toga dana, po narodnom vjerovanju i običaju, grobove umrlih srodnika, na koje se iznose farbana vaskršnja jaja, treba "pobusati" busenjem zelene trave.

U nekim krajevima ovaj dan obilježava se kao zadušnica. Izlazi se na groblje, pale se svijeće, sveštenici vrše pomene i parastose za duše umrlih.

Od Vaskrsa do Pobusanog ponedjeljka ne pale se svijeće za mrtve. Ciklus vaskršnjih praznika ne završava se trodnevnim praznovanjem Vaskrsa, nego traje do Svete trojice ili Duhova koje se slave pedeseti dan po Vaskrsu, a pripada mu i Spasovdan, praznik Vaznesenja Gospodnjeg.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.