Foto: Ustupljena fotografija
| Dalibor Vrećo sa razredom u Sremskoj Kamenici 1991. godine
BANjALUKA, FOČA - Školovanje za plavu uniformu, koja se vremenom mijenjala, simbol je časti, discipline, odricanja i ljubavi prema poslu i otadžbini, ali i potvrda da postoje oni koji su spremni da svoj život posvete zaštiti ljudi.
To potvrđuju priče policijskih službenika iz Dalibora Vreće iz Foče, koji je Srednju školu unutrašnjih poslova završio ratne 1995., i Marka Dragaša koji radi u Višegradu, a školovanje za isti poziv je završio tri decenije kasnije, 2025. godine.
Povodom obilježavanja Dana policije Srpske danas, 4. aprila, oni su ispričali svoja različita iskustva tokom obrazovanja, ističući da se ono mijenjalo, ali da je značaj ostao isti.
Vrećo, koji je danas komandir Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja u Foči i nosi godine iskustva, ističe da je njegov policijski put počeo kao ozbiljno odricanje.
- Tek završena osnovna škola, život u kasarni, ustajanje u pet i dan ispunjen strogo planiranim obavezama. Sve je bilo podređeno disciplini, fizičkoj spremi i kolektivnom životu - prisjeća se Vrećo za "Glas".
Kako kaže, imali su sve, od krojača do pošte, od prodavnice do stadiona, od teretane do sopstvene biblioteke i auto - škole.
- Sve je bilo podređeno učeniku i kolektivnom načinu života. Bilo nas je 1.600 u četiri generacije. Izuzetan akcenat bio je na kondiciji jer je svaki dan postojala planirana obuka opšte fizičke spreme i borilačkih vještina - priča Vrećo.
Posebno ističe moralni kodeks koji je, kako kaže, bio temelj svega.
- Učenik škole sebi nije smio dozvoliti da se posvađa sa kolegama, da se potuče ili kaže neistinu. To su bili razlozi za automatski prekid školovanja koji su se u nekoliko slučajeva i dogodili. Ali samo u nekoliko slučajeva, jer je selekcija za prijem kandidata bila rigorozna - navodi Vrećo.
Priča da je shvatanje jednog petnaestogodišnjaka, koliko je tada imao, bilo je da je uniforma autoritet.
- Poslije sam shvatio da je i teret i obaveza, ali i privilegija. Sve to policajac ima na svojim leđima mora to nositi svaki dan svoje karijere, pa i do kraja života - ističe Vrećo i dodaje da je u očima građana policajac svakog trenutka, a ne samo dok radi. Policajca, ističe, uvijek gledaju kao nekoga ko mora biti odgovorniji, pošteniji i savjesniji od drugih, čak i kada ode u penziju.
To je, kako kaže, i najveći teret za policajca, ta lupa javnosti, koja je uvijek prisutna i nad njim i nad njegovom porodicom.
S druge strane, Fočak Marko Dragaš, koji je tek obukao u policijsku uniformu kao službenik u Policijskoj stanici Višegrad, kaže da ga je ovaj poziv privukao još u djetinjstvu.
- Želio sam da radim posao koji ima smisao i gdje mogu da pomognem ljudima. Uvijek sam gledao na policiju kao na častan i odgovoran poziv. Privukla me ta kombinacija discipline, reda i osjećaja da radiš nešto važno za društvo - ističe Dragaš za "Glas".
Iako je školovanje danas drugačije, jedna stvar je ostala ista - nije lako.
- Najteže mi je bilo uskladiti sve obaveze, pogotovo kada se spoje treninzi, učenje i disciplina koja se očekuje svaki dan. Najzanimljiviji dio su mi bile praktične vježbe, jer tada stvarno osjetiš kako izgleda posao policajca i vidiš sebe u toj ulozi - kaže Dragaš.
Upravo u ovim prvim koracima karijere, kako kaže, svaka pomoć i savjet starijih kolega puno znači.
- Oni su prošli sve to i znaju kako reagovati u raznim situacijama, tako da od njih svakodnevno učim. Bez te podrške bi početak sigurno bio mnogo teži. Posao u praksi ima veću težinu i odgovornost nego što izgleda tokom školovanja - ističe Dragaš.
I dok se generacije mijenjaju, a sistemi usavršavaju, poruka koju šalju i iskusni i mladi policajac je gotovo identična.
- Ovo nije lak put, ali ako imate želju da pomognete ljudima, isplati se. Najveća satisfakcija je kada znaš da si uradio nešto dobro i da si nekome pomogao, to je ono što ovaj posao čini posebnim - poručuje Dragaš.
Vrećo tu misao zaokružuje podsjećanjem šta zapravo znači biti policajac.
- Mi smo služba. To znači da služimo građanima. Uniforma sama po sebi ne daje autoritet, ali karakter i postupanje daju sjaj policijskoj znački ili je zatamnjuju. Ako to ne razumijete, onda značku ne treba ni da nosite - zaključio je Vrećo.
I upravo u toj razlici u periodu od tri decenije, između života u kasarni i moderne obuke, ostaje jedna nepromijenjena nit, ljubav prema pozivu i odgovornost prema društvu.
Razlika između prijašnjeg i današnjeg službovanja, prema riječima Dalibora Vreće, je velika. Danas su u prvom planu informacione tehnologije, javnost u radu i složeniji društveni okviri.
- Krivična djela su ista, ali se javljaju u novim oblicima. Policajci danas imaju i dodatne pritiske koji ne proizilaze samo iz kriminaliteta, već i iz društvenih okolnosti - objašnjava Vrećo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.