Plata u BiH vrijedi 152 hamburgera

SARAJEVO - Prema podacima Agencije za statistiku BiH prosječna neto plata u junu iznosila je 1.706 maraka. Ta suma na papiru može da zvuči pristojno, ali prava slika životnog standarda vidi se tek kada se uporedi sa cijenama. Ako bi "big mek" u BiH koštao kao u Srbiji, oko 11,2 KM, cijela plata bila bi dovoljna za 152 takva obroka.

Odnos prosječnih primanja i cijena pokazuje koliko građanima zaista ostaje nakon podmirenja osnovnih životnih potreba i šta za zarađeni novac mogu da priušte. Ta računica, naravno, ne znači da je cijela plata novac koji stoji na raspolaganju za takvu potrošnju. Iz nje prvo odlaze stan, hrana, struja, grijanje, prevoz, krediti i ostali osnovni troškovi. Zato sama visina plate malo govori ako se ne posmatra zajedno sa cijenama i troškovima života.

U Srbiji ovaj obrok košta oko 11 maraka. Ako pretpostavimo da bi njegova cijena u BiH bila približno ista, prosječna zarada mogla bi da obezbijedi nešto više od pet takvih obroka dnevno kada bi se, samo radi ilustracije, rasporedila na 30 dana.

Ta računica otvara i šire pitanje životnog standarda, koje obuhvata i Globalni indeks preseljenja "Rumavi" za 2026. godinu. Indeks obuhvata 192 zemlje i 24 pokazatelja, a BiH je na 102. mjestu sa ocjenom 60,4 od 100. Na vrhu su Estonija, Singapur, Malezija, Portugalija i Tajvan.

"Rumavi" ne mjeri samo cijene, već uzima u obzir troškove života, stanovanje, zdravstvo, bezbjednost, vladavinu prava, političku stabilnost, infrastrukturu, obrazovanje, poslovne prilike i mogućnost pokretanja novih preduzeća. BiH je u ovom indeksu visoko ocijenjena u kategorijama pristupačnosti života i stanovanja, sa 83,7, odnosno 83,6 bodova.

Međutim, niža cijena sama po sebi ne znači i veću kupovnu moć. Ako su primanja niska, proizvod koji je jeftiniji nego u bogatijoj zemlji i dalje može predstavljati značajan izdatak u odnosu na platu.

Cijena "big meka" koristi se i kao osnova za "big mek" indeks, koji je "Ekonomist" uveo kao pojednostavljen način poređenja cijena i odnosa valuta. Ako bi "big mek" u BiH koštao 11,2 marke, a u evrozoni 6,19 evra, paritet cijene dao bi implicirani kurs od oko 1,81 marku za jedan evro, dok je zvanični kurs 1,95583 KM. Po toj računici, marka bi bila potcijenjena za oko 7,5 odsto. Ipak, riječ je samo o ilustraciji, jer "Mekdonalds" više ne posluje u BiH i ne postoji aktuelna domaća cijena tog proizvoda.

Takav primjer pokazuje zašto fiksni kurs konvertibilne marke prema evru sam po sebi ne govori koliko građanin za svoju platu može da kupi. Kurs valute i njena stvarna kupovna moć nisu ista stvar.

BiH je u "Rumaviju" dobro ocijenjena kada je riječ o pristupačnosti života i stanovanja, kao i kod imovinskih prava za strance i jezičke pristupačnosti, dok je slabije ocijenjena u kategorijama političke stabilnosti i uslova za pokretanje novih preduzeća. BiH sa 60,4 boda zauzima 102. poziciju od 192 zemlje. U regionu su ispred BiH sve države bivše Jugoslavije koje su obuhvaćene rangiranjem. Hrvatska je 18. sa 68,9 bodova, Slovenija 33. sa 67,6, Crna Gora 34. sa istim brojem bodova, Sjeverna Makedonija 53. sa 65,3, a Srbija 59. sa 64,5 bodova.

BiH se tako našla u društvu zemalja poput Hondurasa, Indije, Nikaragve, Samoe i Gvajane, koje su na sličnim pozicijama globalne liste. Ispred BiH su Honduras i Indija sa po 60,6 bodova, dok je Nikaragva na 60,7. Iza nje su Samoa i Gvajana, koje imaju isti broj bodova kao BiH.

Ipak, ni sam plasman na listi ne govori koliko novca građaninu ostaje nakon što podmiri osnovne potrebe. Upravo odnos prihoda i troškova pravi najveću razliku u svakodnevnom životu. Čovjek koji zarađuje 5.000 evra mjesečno u zemlji sa višim cijenama ne mora biti u lošijem položaju od onoga ko zarađuje 1.500 evra u zemlji sa nižim cijenama. Ako mu nakon osnovnih troškova ostaje više novca, ima i više prostora za štednju, putovanja, obrazovanje ili rješavanje stambenog pitanja.

Zato se životni standard ne može svesti na jednu cijenu, jednu platu ili jedan indeks. Važan je odnos prihoda i troškova, ali i ono što čovjek dobija za novac koji zarađuje - dostupno stanovanje, zdravstvenu zaštitu, bezbjednost, infrastrukturu, obrazovanje, posao i mogućnost napredovanja.

Jer nije suština u tome da je život negdje jeftiniji. Suština je u tome kako čovjek za novac koji zarađuje zaista može da živi.

Gorivo

Sa prosječnom platom od oko 1.700 maraka i cijenom goriva od 3,65 po litru, cijela mjesečna zarada vrijedi oko 466 litara. To znači da bi građanin, kada bi svu platu potrošio samo na gorivo, mogao da napuni rezervoar od 50 litara nešto više od devet puta.

Jedan obrok

Kada bi svaki član četvoročlane porodice svakog dana jeo po jedan hamburger od 11,2 marke, to bi na mjesečnom nivou koštalo oko 1.340 maraka. Samo za jedan obrok dnevno tako bi otišlo gotovo 79 odsto prosječne plate u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.