Pjesmom i igrom čuvaju sjećanje na zavičaj

BIJELjINA - Više od stotinu porodica sa Ozrena poslije ratnih zbivanja utočište je našlo u semberskom selu Trnjaci, pored magistrale Bijeljina - Rača.

Ozrenaca u Semberiji ima još i u Bijeljini, Dvorovima, Dazdarevu, Obarskoj, Patkovači i drugim selima. Početkom januara svi se okupljaju u Trnjacima da ne zaborave korijene.

- Najviše Ozrenaca u semberskoj ravnici je iz opštine Lukavac, te iz maglajskog, zavidovićkog, banovićkog i gračaničkog kraja. Došli su sa zavežljajima krajem 1995. godine, a sada su domaćini i svoji na svome. Založili su nova ognjišta, okućili se... - rekao je Slobodan Ćoba Dujković iz Gornje Brijesnice kod Lukavca.

- Prvi sam došao u Trnjake, pa sam javio zemljacima da je to lijepo selo i da ima mjesta za sve nas. Onda su stizali jedni za drugima rođaci, kumovi, prijatelji, komšije... I nismo se prevarili. Naišli smo na dobar prijem kod Trnjačana, a onda smo počeli kupovati placeve, po dunum ili dva, a evo, sada i naših novih kuća - rekao je Dujković.

Vrijeme odmiče, a Ozrenci se sve više osjećaju Sembercima. Već su se navikli na prostranu ravnicu, kojoj se kraj ne vidi.

- Još svi nemamo ograde oko kuća, uz koje provodimo svaki trenutak lijepog vremena, ali smo okruženi dobrim komšijama. To nam je važnije nego da imamo pozlaćene kapije - kaže Jovan Savić koji je, takođe, u Trnjake došao iz opštine Lukavac.

Da ne bi zaboravili zavičajne, ozrenske priče, pjesme, kola, muziku i običaje, Ozrenci se sredinom januara okupljaju u Domu kulture u Trnjacima. Manifestaciju su nazvali "Ozrensko veče", ali na njoj učestvuju i njihove komšije Semberci. Tog dana svi putevi vode u Trnjake, dolaze Ozrenci rođacima u pohode iz Srbije, Doboja, Banjaluke, iz zapadnoevropskih zemalja, ali i iz starog kraja, oni koji su se vratili na rodna ognjišta.

Na susretu Ozrenaca pjevaju se pjesme udvoje, reske, prkosne i grlene. Jeca violina dok prati pjevače. Čini se kao da plače za starim krajem, a onda, najednom, svirač prevuče cijelom dužinom gudalo preko žica, pa instrument dobije novu snagu. Prstima pritisnute žice izvijaju milozvučne zvuke, ponosne, vedre i lepršave. Cikne tako violina, otrese sve sjete, tegobe i nostalgiju, a onda se povede ozrensko kolo, dugo i drčno. A to je, vele, najbolji znak da su Ozrenci založili novo ognjište, okućili se, orodili se i ogradili se dobrim komšijama.

Zanati

Ozrenci su počeli, kao i starosjedioci, da gaje povrće. Ipak, građevinske zanate ne napuštaju. Oni su im glavni izvor zarade. Na sreću, posla ima dosta jer je Semberija veliko gradilište, zidaju se kuće u gradu, ali i u svim selima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.