Pješače kilometrima do prvog izvorišta

Prnjavor - Nestašica vode najveći je problem koji je ovih dana pritisnuo devetočlanu porodicu Zlatka Kosića iz prnjavorskog sela Prosjek.

Glava kuće svakodnevno provede nekoliko časova na putu do izvorišta udaljenog nekoliko kilometara od domaćinstva. Valja dopremiti vodu za ukućane, ali i za desetak grla krupnije stoke, kao i za koze i ovce.

- Od kada znam za sebe, nestašica vode nam je najveći problem. U ovom dijelu našeg sela nema pouzdanijeg izvorišta, pa bi i kopanje bunara bio uzaludan posao - jada se  45-godišnji Zlatko.

Na mukama je i njegova deset godina mlađa supruga Branka, koja vodi brigu o šestoro djece i bolesnoj  87-godišnjoj  svekrvi. Djeca stasavaju, ali još nisu sposobna da donose vodu izdaleka.

- Naša najstarija kćerka Slađana završila je odličnim uspjehom osmi, Jelena sedmi, a Bogdana drugi razred. Tokom ljetnog raspusta pomažu nam u prikupljanju sijena i drugim laganijim kućnim poslovima. Od koristi je i kada pripaze Jovanu (4), Đorđa (3) i jednogodišnju Nikolinu - kaže majka Branka, dodajući da je jedino primanje porodice dječiji dodatak od 140 maraka.

Kosići se bave poljoprivredom, obrađuju oko 70 dunuma zemlje, koja u selu Prosjek i nije prinosima baš izdašna.

- Ponekad utovim ponekog junca za prodaju, ali životinja već prilikom uzgoja sama sebe pojede kako se to na selu kaže. Drugog izbora nemam, a svi znamo kako se stvari odvijaju u stočarstvu - govori Zlatko.

Nabavio je i poljoprivrednu mehanizaciju, počeo izgradnju kuće, ali sve ide teško.

- Da bi pokrio kuću, koristio sam tri kredita, pa sada mjesečno otplaćujem 700 maraka. Ni to me nije pokolebalo, mada sam očekivao veću pomoć nadležnih institucija, koje se zaklinju u potrebu izraženijeg nataliteta, ali na mom primjeru tu nema nikakve vajde. Već moram razmišljati o septembru, jer imam tri školarca, pa treba mnogo toga nabaviti da bi kćerke i dalje bile odlikaši - kaže nosilac domaćinstva.

U porodici Kosić, iako su djeca uskraćena za mnoge sadržaje koje imaju njihovi vršnjaci iz imućnijih domaćinstava, uvijek je veselo. Dječija graja se ne stišava po cijeli dan. Najgrlatiji je jedini sin, Đorđe, kojem umjesto igrački kao zabava služe mačići koji se vrzmaju na promaji tek pokrivene porodične kuće. Od rođenja nestašni Đokica je ljubimac ukućana, njegovih pet sestara se sa tim pomirilo.

Još prinove

- Živimo skromno, ali pošteno, bez ičije pomoći. Supruga i ja se  slažemo u namjeri da imamo još potomstva, jer je to najveća radost koja nam ispunjava srce i dušu - kaže Zlatko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.