Pažnja najveći poklon

Skromna novčana pomoć i prigodni pokloni uručeni su majkama poginulih boraca: Milki Iveljić i Milevi Panić, koje žive u Ljubiji, varošici nadomak Prijedora, te Milevi Jurišić, koja je nastanjena u prijedorskom prigradskom naselju Tukovi...

PRIJEDOR - Delegacija Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca opštine Prijedor posjetila je juče porodice koje su u proteklom ratu izgubile sinove. Skromna novčana pomoć i prigodni pokloni uručeni su majkama poginulih boraca: Milki Iveljić i Milevi Panić, koje žive u Ljubiji, varošici nadomak Prijedora, te Milevi Jurišić, koja je nastanjena u prijedorskom prigradskom naselju Tukovi. - Nemam riječi da zahvalim ljudima koji nas nisu zaboravili - rekla je sa suzama u očima Milka Iveljić, čiji je sin jedinac Ivo Begić poginuo 1993. godine na Gradačcu. Držeći njegovu sliku u ruci, Milka podsjeća na predratne dane pune sreće, baš u Ljubiji, u kojoj je tada bilo daleko više živosti i ljudi. Igrom sudbine, sve se prekinulo te godine, kada je snajperom pogođen njen sin, koji joj je, kako kaže, bio uzdanica i njeno najveće blago. Danas živi sama i za dan kada će joj doći unuka Maja, kćerka njenog Ive, koja živi u Hrvatskoj. Želi da bar u ovoj godini konačno riješi svoje stambeno pitanje. Igrom sudbine Mileva Panić je u proteklom ratu izgubila dva sina. Boro je poginuo takođe na gradačačkom ratištu, 1992. godine, a samo dvije godine kasnije, nesrećnim slučajem gine i drugi sin Marko i sa njim njen unuk, koji je imao samo četiri godine. - Marko je došao sa ratišta nakratko, svega nekoliko dana. Jednu veče krenuo je u grad i sa sobom poveo malog Danijela i na pružnom prelazu udario ih je voz - kroz suze priča baka Mileva i dodaje da je od tada za nju život prestao. Na svoje teške i tužne dane podsjetila je i Mileva Jurišić, koja sama i bolesna živi u maloj kućici u Tukovima. Sin Milovan je imao 45 godina kada je, gotovo pred sam kraj rata, poginuo u okolini Drvara. - Tek tri godine nakon pogibije, uz pomoć analiza, uspjeli smo doći do njegovih ostataka i sahraniti ga - plačući govori ova baka, koja veli da joj, pored bolesti, najteže pada samoća. Muž joj je umro prije tridesetak godina, a ona je ostala da diže i školuje djecu. Ima još dva sina koji žive u Hrvatskoj i povremeno je obiđu. Iza poginulog Milovana ostali su kćerka i sin, unuci koji joj navrate i pomognu kada nešto treba. Predsjednik opštinske Organizacije porodica poginulih boraca Prijedor Zdravka Karlica ističe da redovno posjećuju ove kategorije. - Nastojimo iz naših fondova solidarnosti pomoći ovim porodicama, čuti njihove probleme i pokušati ih riješiti - rekla je Karlica i podsjetila da je u stalnom kontaktu sa nadležnima u opštini, ali i resornim ministarstvom, da bi se konačno riješila stambena problematika ove populacije i obezbijedila veća invalidnina za njih. Već tokom sutrašnjeg dana o tome će se razgovarati sa ministrom za rad i boračko-invalidsku zaštitu u republičkoj Vladi Boškom Tomićem. ¥ D. BULIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.