Pava Balaban i Mileva Zgonjanin svaki dan obiđu grobove sinova

PRIJEDOR - Nema Prijedorčanina koji bar jednom nije sreo dvije starije žene u crnini, koje svakodnevno negdje žurno idu, ali malo ko zna da one idu putem kojim prkose sudbini.

Pava Balaban i Mileva Zgonjanin svakog dana već punih 13 godina idu svaki dan na pet kilometara udaljeno groblje Pašinac, gdje su im sahranjeni sinovi Milan i Damir. Bilo nevrijeme, mećava, ljetna vrelina ili kiša, ništa ne može spriječiti da obiđu humke najmilijih.

- Jedino nisam išla kada sam operisala oči, a tih dana me je više boljelo to što ne mogu otići na grob sinu nego to što sam operisana - priča Pava Balaban (70) koja je u ratnom vihoru izgubila sina Milana. Nađen je bez glave i to godinu dana nakon pogibije.

Sudbina je htjela da Milevin sin Damir Zgonjanin, pogine samo nekoliko dana prije završetka rata.

- Jedino što nam je ostalo je da im grobove posjećujemo. Svaki dan odemo gore, očistimo oko spomenika, zapalimo svijeće, posjedimo i kasno popodne idemo nazad - priča  šezdesetogodišnja Mileva.

Ona kaže da im rane zbog gubitka sinova ne zarastaju, da jednako bole kao i prvog dana.

- Možda nam još teže pada što se nekako osjećamo ostavljenima, niko nas ne posjećuje, kad nešto i zatražimo, kažu niste u prioritetu. Najviše nas je zaboljelo kad smo vidjele da smo gotovo na dnu liste za dodjelu nepovratnih sredstava koje bi ministarstvo trebalo da izdvoji za porodice poginulih, pa često mislim da nismo imale svoje stanove bile bi na ulici - kaže kroz suze Pava Balaban.

Zakletva

- Mi smo se zaklele na grobu i jedna i druga da ćemo dokle god budemo mogle ići svaki dan i ništa nas neće spriječiti da tako i bude - kaže Mileva Zgonjanin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.