Ostavio vozove zbog umjetnosti

Kao mehaničar telekomunikacionih uređaja bio je zaposlen u "Željeznicama RS" sve do početka rata, a poslije se okrenuo firmopisačkoj djelatnosti, slikarstvu, vajarstvu, izradi minijaturnih rakijskih kazana...

DOBOJ - Dobojlija Milenko Božić po zanimanju je mehaničar telekomunikacionih uređaja, ali po tome ga malo ko zna. Poznat je svima kao umjetnička duša, jer se, kao ugledni firmopisac, uglavnom bavi slikarstvom i vajarstvom. I dok je bio zaposlen u "Željeznicama Republike Srpske" i radio na obnovi i ugradnji novih telekomunikacionih uređaja za vođenje vozova na pruzi Vrpolje - Sarajevo, Milenko je često držao kist u ruci, ali sve više se "vezivao" i za gips, zemlju i vajao mnoge likove. To njegovo interesovanje za ovu vrstu umjetnosti, ali i talenat koji je iskazivao, pomoglo mu je u proteklom ratu da preživi. - Premda sam, bez lažne skromnosti, stekao status dobrog majstora, morao sam jednostavno da mijenjam zanimanje. "Željeznica" je "stala", telekomandni uređaji su uništeni i ja sam ostao bez posla. Latio sam se tada gipsa i počeo da izrađujem grbove Republike Srpske. Izradio sam na stotine odlivaka sa orlovima, a slikao sam i ikone i na taj način sam praktično prehranjivao porodicu - ispričao je Božić. Tokom rata jedno vrijeme bio je na radnoj obavezi kao firmopisac i to će za njega biti životni preokret. - Rudo Glazer, stariji čovjek, koji se razumije u to zanimanje, savjetovao mi je da se time bavim i da bih od toga mogao dobro da živim. Poslušao sam ga i poslije rata otvorio sam porodičnu firmu u kojoj rade moja kćerka i sin. Radimo grafičke poslove i praktično živimo od neke vrste primijenjene umjetnosti - objasnio je Božić. U radionici često slika i to ga, kaže, opušta. - Odlutam malo u svoj svijet umjetnosti. Na platno prenosim staru arhitekturu, ruševine, brvnare. Uradim i poneki portret nekog od članova porodice. Portret majke sam završio, a pri kraju je i portret sina - priznao je Božić. Kao slikar amater učestvovao je na više zajedničkih izložbi u Doboju, Beogradu, Novom Sadu, Vinkovcima, Kninu... Radi graviranje u bakru i nekim drugim materijalima. I dalje pravi grbove, ali sada gradova. Ipak, u posljednjih nekoliko godina najviše uspjeha imao je sa izradom minijaturnih kazana za pečenje rakije, koji su, takođe, mala umjetnička djela. Jer, mnogo truda, znanja i umješnosti je potrebno da se napravi kazan od jednog litra iz kojeg poteče "mučenica". Takve kazane izlaže na sajmovima male privrede i oko njegovog štanda uglavnom je najveća gužva. Na licu mjesta, za petnaestak minuta od litra koma potekne decilitar izuzetno jake rakije koja se u slast ispija. - Da napravim kazan od jednog ili dva litra, potrebno mi je 150 časova čistog kujundžijskog rada sa čekićem, makazama, ručnog rada koji jedino narušava upotreba električne bušilice. Želja mi je da se bavim isključivo izradom kazana, da napravim seriju različitih tipova: niškog, vranjskog, vlaškog, podravskog i ovog iz naših krajeva. U tu avanturu upustio bih se da imam neki sigurniji izvor prihoda - naglašava Božić. S. PUHALO Izložba Milenko Božić priznaje da izrađuje skulpture i od korijenja, žila, panjeva. Nađe u šumi, na primjer, komad žira i pretvori ga u neki sasvim drugačiji oblik. Malom obradom od njega, objašnjava on, nastanu srna, lane, pas, sova ili neka druga životinja. Nada se da će od tih, ali i ostalih skulptura, slika, ikona, rakijskih kazana napraviti izložbu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.