Opštine ›zaratile‹ zbog seoske međe

Kozarska Dubica - Dok jesenje sunce obasjava zlatna polja kukuruza koji mještani Čitluka, Babinca, Bačvana, Strigove i Donje Slabinje mirno spremaju za hladne dane, rukovodstva Kozarske Dubice i Kostajnice vode "rat", jer se poslije 50 godina ponovo nametnulo pitanje čija su ta sela i kome treba da se pripoje.

Duhove u dvije komšijske opštine koje su usko povezane, kako geografski, tako i stanovništvom u selima koje gravitira i jednoj i drugoj, uznemirio je načelnik Kostajnice Drago Bundalo, koji je ljetos uputio inicijativu predsjedniku RS Miloradu Dodiku. Bundalo traži da se ova sela, koja administrativno pripadaju Kozarskoj Dubici, pripoje njegovoj lokalnoj zajednici. Kaže da ne traži ništa tuđe, već samo da se opštini vrati ono što je i bilo njeno do 1963. godine.

- Ljudi iz ovih sela nekada davno su govorili: "Kada idemo na sajam u Kostajnicu, sunce nas grije u leđa, kad se vraćamo iz Kostajnice, opet grije u leđa, a kad idemo u Kozarsku Dubicu, tuče u oči" - opisuje razloge svoje inicijative Bundalo. Tvrdi i da će Kostajnica sigurno više ulagati u infrastrukturu ovih sela i da će pronaći način da ih Kostajnica dobije. Naglašava da je inicijativa na dalje postupanje proslijeđena i u Ministarstvo uprave i lokalne samouprave.

Prije nekoliko dana odbornici Skupštine opštine Kozarska Dubica jednoglasno su odbacili ovu inicijativu, a načelnik Mile Zlojutro kategorično odbija bilo kakvu mogućnost da njihova sela daju Kostajnici.

- Nikako nećemo odustati od ovih sela, jer to ugrožava naše interese - poručio je Zlojutro.

Ekipa "Glasa Srpske" uputila se u ova sela kako bi iz prve ruke saznala šta o svemu misle oni koji su u ovoj priči i najbitniji, a to su stanovnici.

Idući uz Unu iz Kozarske Dubice prvo se stiže u Babinac. Na stepenicama ispred jedne kuće zatekli smo Milku Miljković.

- Radije idem u Kostajnicu nego u Dubicu. Bliže mi je, vala - kaže kratko Milka i sliježući ramenima odlazi za svojim poslom - da prosije brašno kako bi umijesila hljeb.

Slično misli i njena komšinica Milka Kukrik.

- Valjda nam je bolja Kostajnica, jer je bliža - dovikuje i ova Milka, dok smiruje pse Medu i Putina.

Krenuli smo u Bačvane. Gurajući uz ulicu zarđala kolica sa nekoliko klipova kukuruza koje je Una šest puta ove godine plavila i ostavila na njima vidljivu štetu, srdačno nas je još izdaleka pozdravila sedamdesetpetogodišnja Anđelka Zlokapa. Ova čila bakica cijeli život provela je u Bačvanima i kaže da pamti kada su prije 50 godina ova sela pripadala Kostajnici, kao i kad su ih vratili Kozarskoj Dubici. Kaže da joj je i sada kao i tada sasvim svejedno čiji su jer je, veli, seljanima isto - ni bolje ni gore.

- Znaš, mile moj, nekada se za svaku potvrdu išlo za Novi… Pješice. Ili konjskim kolima. Nismo imali prevoza, a nemamo ga ni danaske. Narod je tad zatražio da budemo u Kozarskoj Dubici i evo… tude smo. Ko, vele, biće nam bliže i bolje, ali isto je to, mile moj, sve je isto - priča baka Anđelka dok blatnjave ruke briše o pregaču, a potom popravlja maramu i od sunca se zaklanja.

Utom je traktorom stigao i njen komšija Brane Marjanović da bi joj prevezao ono malo kukuruza koji je uspio da pobijedi poplave. On, opet, veli da mu je milija Kostajnica, jer je tamo išao u školu.

- Ljekaru idem u Kozarsku Dubicu, a u trgovinu se vozim do Kostajnice, gdje sam proveo i školske dane - kazao je Marjanović i zatim nas uputio prečicom do Donje Slabinje. Još sa puta ugledali smo starinu Nikolu Balabana kako gazi oranje i žmirkajući pred sunčevim zracima premjerava brazde.

- Za vrijeme turske vladavine bili smo u Kostajnici, pa u Dubici. Bacani smo gore-dolje više puta. Jenočke su nas htjeli i politički okriviti što smo htjeli ostati u Kostajnici. Čak su i mene pozivali na odgovornost - rekao nam je kada smo ga upitali za inicijativu.

Zato kaže da je ovog puta uzdržan pa se ne izjašnjava.

- Neću više da se petljam oko međa - zaključuje Balaban.

Referendum

Stanovnici pet sela oko kojih se "lome koplja" između Kostajnice i Kozarske Dubice poručuju da bi najbolje bilo da se raspiše referendum i da tako narod odluči gdje mu je bolje.

- Ova naša sela broje oko 2.000 ljudi i najpametnije je da se na referendumu odluči koja opština treba da dobije teritoriju - rekli su Vidosava i Miroslav Kondić iz Donje Slabinje. Za referendum je i Miodrag Slijepac iz Čitluka jer, kako kaže, narod treba da se pita.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.