Ogolio zeleni dub Svetog Save

LjUBINjE - Desetak kilometara zapadno od pitome Hercegovačke varošice Ljubinje, smješteno je selo Bančići gdje se nalazi hrast Svetog Save.

Život je vijekovima potvrđivao legendu o vječno zelenom drvetu, i zimi i ljeti, ali ovog maja promjene su očigledne.

Jedan od prirodnih fenomena u Hercegovini po tome što mu je i zimi, pod snjegovima, lišće zdravo i zeleno, dub Svetog Save ili bančićki "vječno zeleni hrast" ogolio je ovog proljeća. 

I upravo to zeleno lišće razlikuje ga od svih drugih u cijeloj regiji, a zbog toga se oko njega i ispleo cijeli niz legendi i predanja, vjerovanja i praznovjerica.

Najčešće ponavljana legenda o njemu kaže da su jednom davno, u stara vremena, kad su svi ljudi bili dobri, krenuo je Rastko Nemanjić ljutim kršem iz Stona prema sjeveru Hercegovine.

- Hodeći pod ognjenim avgustovskim suncem, minu u selo Mišljen, pa osjeti kako mu u nogama ponestaje snage. Spusti se kozjom stazicom do lokve Mosure i sjede pod jedan dub da se odmori. No, kako mu je njegova hladovina prijala leže, zasni dubokim snom. Probudi se nekoliko sati kasnije - priča mještanin Ljubinja Milenko Betegalo i dodaje da je Rastko potpuno osvježen i čio, osmotrio "sunčevu kuglu", što je uveliko naginjala zapadu, a onda se, prije polaska ka sjeveru, obratio dubu "Hvala ti što si me osvježio blagodatnom hladovinom i vratio mi snagu. I ja ću tebe nečim darovati budi dovijeka svjež i zelen!".

- Od tada niko više u Bančićima nije vidio kad dub mijenja lišće. Uvijek je zelen zimi i ljeti. A po Rastku, potonjem Svetom Savi, narod ga je, kasnije, prozvao dub Svetog Save. Niko sa njega ne smije ubrati grančicu, ni list. Ko to učini, pogodiće ga nesreća "ma u kom koljenu", pošto se ono što je ostavio Sveti Savo ne smije skrnaviti - rekao je Milenko.

Prema narodnom predanju, hrast je od tada vječito zelen, a nikome ne pada na pamet čak ni list s njega da ubere, a kamoli da ga posiječe. U narodu se vjeruje da bi onoga ko ovaj hrast ošteti snašlo veliko zlo, pa se pravila "gledaj i divi se, ali ne diraj" već stotinama godina svi pridržavaju.

Tako se, eto, vijekovima prenosila priča o čudesnom hrastu iz sela Bančića kod Ljubinja pa se nekako steklo i uvjerenje da se zaista ne može vidjeti kad hrast odbacuje stari list i kad mu izniče novi.

- Ipak, nije baš tako. Bude godina kada je to prolazniku kraj lokve Mosure malo teže uočiti, jer dok jedan list opada, drugi se razvija, pa je i u tim periodima drvo, ako ne sasvim zeleno, zelenkasto - kaže Milenko Betegalo.

Ovog proljeća, međutim, ta smjena je očigledna. Hrast je odbacio sav svoj stari list i ovako golog, niko ga prije nije "uslikao". Sad liči na svu svoju drugu sabraću na bančićkoj površi. Ali, neće to potrajati zadugo jer pupoljci iz kojih će izbiti novi listovi već su nabrekli.

Svetinja

Hrast dragulj, vijekovima se ne razmnožava i nema dvojnika, a zelen je i ljeti i zimi, pa su njegove karakteristike i nauci ostale nejasne. Tako su o hrastu ispletene mnoge legende i vjerovanja, a narod ovog kraja i putnici namjernici i danas ga poštuju kao svetinju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.