Od Dabarskog dječaka do bogatog Amerikanca

BERKOVIĆI - "Nikad ne odustaj od svojih snova. Radi i bori se, i tvoji snovi će postati stvarnost jednog dana." Vođen ovim motom Ljuban Kašiković, Amerikanac iz Berkovića, savladao je mnoge životne prepreke i pokazao da nijedan san nije nedostižan.

Odrastajući u kršnoj Hercegovini Kašiković je shvatio da samo svojim trudom i radom može da dosegne bolji život.

- Za razliku od gradske djece, mi smo mnogo radili, a malo se igrali. Ipak, i pored toga, lijepi su to, srećni i bezbrižni dani bili. Te radne navike su postale i ostale dio mene - rekao je Kašiković i dodao da je još kao dječak imao sam vjeru u sebe, da sve može i da sve zna.

- Često se pitam da li je to odlika nas Hercegovaca, uticaj moje starije braće, ili, kako to narod kaže, "tako se rodi" - ovako objašnjava svoju želju za uspjehom Ljuban na putu od dabarskih Milavića do Nju Džersija.

Temelji njegovog obrazovanja postavljeni su u školama u Strupićima i Berkovićima, a kasnije nadograđivani preko Mostara, Sarajeva, Vankuvera do Nju Džersija.

- Prvo znanje, prve lekcije su najbitnije, one se pamte kao i prvi koraci, kao i prve riječi - rekao je Kašiković, koji se po završetku Elektrotehničkog fakulteta iz Sarajeva vratio u Mostar.

- Ratne godine me, kao i mnoge druge, pomjeraju, i 1992. sa suprugom Sanjom selim se u Kanadu, gdje je trebalo pronaći svoje mjesto pod suncem - kaže Kašiković i dodaje da im je prva godina bila najteža, učili su engleski jezik, radili razne poslove i borili se za bolje dane.

- I po onom pravilu "ma koliko puta pao, ustani", dođoše i nama bolji dani. U Vankuveru, rodnom gradu moje djece, uspio sam i poslovno i kao sportista radeći kao elektroinženjer u Nortelu, u to vrijeme najvećoj kanadskoj kompaniji u oblasti telekomunikacija - istakao je Kašiković.

S obzirom na to da je godinama trenirao karate u Mostaru i Sarajevu, odlučio je da se oproba u nekom klubu u Kanadi.

- Jedne večeri naišao sam na karate klub. Trener je sumnjičavo odmahivao glavom i govorio "Ma lako je to tamo, ali pokaži se ovdje." Naporni treninzi, ali i moj srpski inat, doveli su me do bronzane medalje u Kanadi i srebrene na nivou Britanske Kolumbije - rekao je Ljuban.

Oduvijek je želio više, a Amerika mu je postala novi izazov.

- Još iz Kanade dobijam primamljivu poslovnu ponudu od jedne od vodećih svjetskih firmi iz oblasti telekomunikacija Lucent. Sa porodicom 1997. godine mijenjamo Vankuver i obale Tihog okeana za Atlantski okean, državu Nju Džersi i blizinu Njujorka, gdje i danas živimo - kaže Kašiković.

Kao član istraživačko-razvojnog tima trenutno radi na testiranju novih tehnologija.

- U svaki dobar tim teško je ući, a nekada još teže u njemu ostati. U svemu ovome potrebno je mnogo rada, znanja, upornosti, vjere u sebe, ali i sreće. Ne kažu tek tako da sreća prati hrabre. Konkurencija je velika jer je san mnogih inženjera da rade u kompaniji koja je izmislila prvi tranzistor - rekao je Ljuban.

Iako su kćerka Aleksandra i sin Marko rođeni u Americi, imaju jaku vezu sa Hercegovinom, trude se da što više nauče o kulturi, vjeri, običajima, i uz to dobro govore srpski jezik.

- Oboje su odlični đaci, žele da nastave tradiciju Kašikovića i ovdje u Americi. Posebno sam bio ponosan kada je moja kćerka proglašena za đaka generacije, pa je tim povodom održala govor pred više od hiljadu ljudi - rekao je Ljuban.

Počast ukazana Aleksandri da drži govor među uspješnim Amerikancima posjetila ga je na njegov uspjeh kada je na prvenstvu Kanade 1996. godine imao čast da nosi zastavu Britanske Kolumbije kao najuspješniji takmičar te godine.

Humanista

Ljuban kaže da je od roditelja naučio da treba da pomogne drugima, a posebno svojim zemljacima.

- Aktivni smo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Njujorku. Želja mi je da pomažem djeci i omladini, da prenesem svoja znanja, iskustva i pobjednički duh - rekao je Kašiković

Njegova životna priča objavljena je u zborniku radova bivših i sadašnjih učenika berkovićke Osnovne škole "Njegoš" .

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.