Novi i ljepši život u selu na kraju svijeta

MRKONjIĆ GRAD - Za Jasenove Potoke, selo udaljeno četrdesetak kilometara od Mrkonjić Grada i smješteno podno planine Ovčare, njegovi mještani u šali znaju reći da je na kraju svijeta.

Ta njihova konstatacija proizašla je iz činjenice da je u poratnom periodu vrlo malo urađeno na rješavanju infrastrukture u ovom selu. Prije rata u selu je bio rudnik boksita, što je i bio razlog da ovo selo dobije asfaltnu vezu sa magistralom koja povezuje Mrkonjić Grad sa Glamočem i Jadranskim morem.

U Jasenovim Potocima sada živi svega pedesetak, a nekada je živjelo oko tri stotine domaćinstava. Teški uslovi života, velika udaljenost od opštinskog centra i surova klima, jer se selo nalazi na nadmorskoj visini do 750 metara, bili su osnovni razlog za odlazak velikog broja Potočana u Vojvodinu i Mrkonjić Grad.

U posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući ulaganjima opštine u Jasenove Potoke, stvaraju se bolji uslovi za život mještana. To je rezultovalo da su se u selo počeli vraćati nekadašnji njegovi stanovnici i graditi kuće. Podigli su i dvije farme muznih krava, a u selu rade i dvije pilane koje zapošljavaju dvadesetak radnika.

- Renovirana je nekadašnja zgrada škole i pretvorena u društveni dom, koji će nam koristiti za okupljanje. U izgradnju doma uloženo je 80.000, za šta je opština obezbijedila 60.000, a Ministarstvo poljoprivrede 20.000 maraka. U toku je i gradnja crkve. Planirana je i popravka oštećenja na asfaltnoj podlozi i asfaltiranje oko pet kilometara puteva u selu - rekao je mještanin Miroslav Palalić i dodao da se u selo počeo vraćati sve veći broj nekadašnjih stanovnika koji grade kuće i obrađuju zapuštena imanja.

- Akademik iz ovog sela Ljubinko Kaurin, koji živi i radi u Novom Sadu, za 30 dana je sagradio vikendicu. Izgrađeno je još pet vikendica i obnovljeno nekoliko kuća, a najavljena je gradnja i obnova još desetak kuća - rekao je Palalić.

U rodno selo iz Banjaluke se vratio Dragoljub Vidarić sa suprugom Mirjanom i kćerkom Jelenom, koja je učenik osmog razreda škole u Baraćima. Vidarići su podigli farmu muznih krava i od prodaje mlijeka obezbjeđuju egzistenciju.

- U selo smo se vratili prije pet godina i imamo 16 muznih krava. Opredijelili smo se za stočarstvo, jer u Banjaluci nismo mogli živjeti, pošto nismo bili zaposleni. Planiramo da proširimo farmu i očekujemo pomoć države - rekao je Vidarić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.