Nova ognjišta u semberskoj ravnici

BIJELjINA - Više od stotinu porodica sa Ozrena utočište je nakon ratnih zbivanja našlo u semberskom selu Trnjaci, a ima ih i u Bijeljini, Dvorovima, Dazdarevu, Obarskoj, Patkovači...

Najviše Ozrenaca u Trnjacima je iz opštine Lukavac, te iz maglajskog, zavidovićkog, banovićkog i gračaničkog kraja. Došli su sa zavežljajima krajem 1995. godine, a sada su domaćini i svoji na svome.

- Došao sam prvi u Trnjake, a onda sam javio zemljacima da je to lijepo selo i da ima mjesta za sve nas, pa su onda stizali jedni za drugim: rođaci, kumovi, prijatelji, komšije... I nismo se prevarili. Naišli smo na dobar prijem kod Trnjačana, a onda smo počeli kupovati placeve - po dunum ili dva, a evo, sada i naših novih kuća - kazuje nam Slobodan Ćoba Dujković, koji se doselio iz Gornje Brijesnice kod Lukavca.

Trnjaci su pored puta Bijeljina - Rača. Selo ima prostran atar, a ljudi se bave proizvodnjom povrća, žitarica i voća, a gaje i stoku. Ozrenci su, uglavnom, pravili kuće jedni do drugih, ali se time nisu odvojili od starosjedjelaca.

- Dobri su to ljudi. Domaćini. Složni su i istrajni. Pomažu jedni drugima, ali su se uključili u sve aktivnosti u selu - sportske, kulturne, lovačke... Učestvuju u svim akcijama koje provodimo i veoma su druželjubivi. Dobili smo komšije po mjeri, objašnjava predsjednik mjesne zajednice Trnjaci, Vlajko Kalabić.

Ovih dana u kući Jovana Savića majstori imaju pune ruke posla. Postavljaju keramiku, uređuju kupatilo i kuhinju. Jovan je kuću počeo graditi prije četiri godine i još je podstanar, nada se ne zadugo.

- Uradim onoliko koliko mogu da kupim materijala. Udarim temelj, pa zarađujem za druge poslove, a onda je krenulo zidanje, pa ploča, krov, stolarija i terasa, a sada su na redu keramika i voda. Majstore ne plaćam, jer sve jedni drugima besplatno radimo. Ja sam dobar zidar, a među nama ima i drugih zanatlija, pa se ispomažemo - priča Jovan i pokazuje svoju novu kuću.

Vrijeme odmiče, a Ozrenci se sve više osjećaju Sembercima. Već su se navikli na prostranu ravnicu, kojoj se kraj ne vidi. Čak su, kao i starosjedioci, počeli gajiti povrće, ali i da se ozbiljnije bave ratarstvom. U početku je obrađivanje zemlje bilo malo teže, ali su "brđani" sada pravi ratari.

- Teško je bilo doći na ledinu. Malo po malo, uz mnogo gorkih suza, čežnje za starim krajem i nemaštine, eto, izgradili smo kuće - govori Mira Tripunović.

Pomoć

Ozrenci pritiču u pomoć i ostalim komšijama, tako se, vele, naučili u starom zavičaju.

- Još svi nemamo ograda oko kuća, ali smo okruženi dobrim komšijama. To nam je važnije nego da imamo pozlaćene kapije, kaže Jovan Savić, koji je, takođe, u Trnjake došao iz opštine Lukavac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.