Nikakva odšteta ne može da izbriše bol

TREBINjE - Udarce po glavi od kojih bi padao na zemlju, šutiranja nogama dok ne bi izgubio svijest, imovinu koju sam izgubio, ne može da nadoknadi nikakva odšteta, priča bivši srpski logoraš Slavoljub Kuljanin.

Njemu i Mladenu Vukalu, koji su bili zarobljeni u logoru “Čelebići”, prema odluci Osnovnog suda u Trebinju od 28. decembra 2011. godine, Federacija BiH mora da isplati odštetu za pretrpljene fizičke i psihičke patnje u iznosu od po 36.500 maraka.

Kuljanin kaže da je ova odluka trebinjskog suda velika satisfakcija za sve logoraše.

- Proces je konačno krenuo sa mrtve tačke i nadam se da sve ide u pozitivnom pravcu. Svaki detalj iz logora i te kako dobro pamtim, a psihička maltretiranja posebno ne zaboravljam. Fizički bol dođe, bude i prođe, ali psihički, nikako - kaže Kuljanin.

Vukalo kaže da su bivši logoraši mnogo propatili, zbog čega odgovorni moraju da budu kažnjeni.

- Mi bivši logoraši smo toliko ugroženi, ispaćeni, ne možemo da spavamo, budimo se često. Ja sanjam da sam još u kazamatu. Bojim se i dan-danas. Na san mi dolaze i oni koji su me maltretirali, ali i oni koji su nastradali u logoru. Znao je vrh tadašnje RBiH za logore. Za vrijeme tamnovanja u Čelebićima vidio sam da su u logor dolazili i Sefer Halilović i Alija Izetbegović i Jovo Divjak, pa je nemoguće da vrh Armije RBiH nije znao za ovaj kazamat - ispričao je Vukalo.

Ističe da su najgore prošli zarobljenici iz Bradine.

- Psihički su mučili nas 44 koliko je bilo u zarobljeničkom vodu. Vezali nam ruke i gonili nas da puzimo. Poslije toga daskama su nas udarali po tabanima, leđima, bubrezima - kaže Vukalo i dodaje da po četiri dana nisu dobijali ni vodu ni hranu.

- Onda bi nam dali po kašiku. Ako bismo pojeli zalogaj više dobijali bismo neopisive batine - naglašava Vukalo.

Mučili su logoraše, dodaje, na razne načine.

- Davali su nam da jedemo hljeb u koji se neko prije toga pomokrio, tjerali nas da trčimo sa upaljenim štapinima od dinamita oko pasa. Krajem avgusta sam izašao iz Čelebića, prebacili su me u Sportsku dvoranu u Konjicu, a poslije toga u Trnovo. I tu je bilo neopisivih mučenja. Od batina u Trnovu bio sam u komi sedam dana - kaže Vukalo koji je apelovao na sve preživjele logoraše da se ne boje da svjedoče.

Logor

Logor “Čelebići” bio je otvoren do 6. oktobra 1994. godine kada su pušteni posljednji zatvorenici Srbi koji su tu proveli više od dvije godine.

Nisu imali nikakvu optužnicu, rješenje o pritvoru, produženju pritvora. Samim tim ni bilo kakve presude da bi znali na osnovu čega su tamnovali.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.