Ni vatra ni voda nisu prepreka za hrabrost policajaca Republike Srpske

BANjALUKA - Život često piše teške i tragične priče, ali zahvaljujući humanim djelima hrabrih ljudi, koji nesebično daju sve od sebe za druge, one ponekad završavaju srećno, a dokaz za to su plemeniti policajci, koji su u 2019. godini spasli nekoliko života, među kojima i dvoje djece.

Oni, koji su u godini iza nas spriječili ili ublažili tuđe muke i nesreće kažu da su presrećni i ponosni što su u datom trenutku baš oni od Boga izabrani da učine takav gest. Takva čast i dužnost, kažu hrabri spasioci, je nešto što se ne može platiti novcem.

Na jednom mjestu u Istočnoj Ilidži našla su se čak osmorica hrabrih policajaca, koji su stavili svoj život na kocku i utrčali u dimom napunjenu zgradu da bi spasli stanare na petom spratu, gdje je izbio požar. U ekipi su bili Dobro Skakavac, Mirza Kahrović, Radomir Cerovina, Miodrag Bošković, Nikola Simanić, Denis Koldžić, Aleksandar Cerovina i Bojan Šilj, koji je u međuvremenu preminuo.

- Ponosan sam što sam bio dio tima koji je spasao dvoje djece iz vatrom zahvaćenog stana i spriječio da se desi tragedija. Svako od nas je u tome dao svoj doprinos - rekao je Dobro Skakavac za “Glas Srpske”.

Prisjetio se da su tog 11. marta on i njegov kolega Miodrag Bošković vidjeli da gori potkrovlje jedne zgrade u naselju Dobrinja 4 u Istočnoj Ilidži.

- Odmah smo se uputili ka zgradi da bismo pomogli unesrećenima, a putem radio-veze smo čuli da je kolega Kahrović već obavijestio vatrogasce i krenuo na isto mjesto. Kada smo stigli iz stana na petom spratu je kuljao crni dim. Bez razmišljanja smo ušli unutra - ispričao je Skakavac.

Dodao je da su penjući se prema mjestu gdje je gorjela vatra išli od stana do stana i obavještavali ljude da se evakuišu, da bi spriječili tragediju.

- Dolaskom na posljednji sprat na hodnik je istrčao garavi dječačić i plačući pitao: “Gdje mi je brat, gdje mi je brat”. Kolega Kahrović je uspio da u gustom dimu nađe drugog mališana i izvuče ga. Obojicu smo iznijeli te se vratili da vidimo da li u stanu ima još neko. Od stanara smo čuli da tu žive žena i dvoje djece pa smo bez razmišljanja opet ušli u stan pun dima u kojem je sve gorjelo - prisjetio se Skakavac.

Kazao je da nisu ništa vidjeli i da su pipajući po mraku pregledali stan i stalno zvali i pitali ima li koga.

- Kada sam osjetio da gubim snagu, istrčao sam i tražio aparate za gašenje. Stiglo je nekoliko kolega pa smo se organizovali i vatru stavili pod kontrolu. Stigli su i vatrogasci i požar je ugašen - rekao je Skakavac.

Prema njegovim riječima, kada je čuo da nema žrtava bio je neizmjerno srećan, iako se osjećao loše, zbog čega je završio i u bolnici. Istakao je da sve vrijeme tokom intervencije on i kolege nisu marili za svoje živote.

- Želja da pomognemo i da izvučemo djecu i osobe koje su u stanu bila je jača od svega. Nema mjerne jedinice kojom se može izvagati osjećaj zadovoljstva kada spasete nekome život - rekao je Skakavac.

Na listu hrabrih upisao se i policajac Jure Komljen iz Policijske uprave Prijedor, koji je, iako nije bio na dužnosti, krenuo na puškom naoružanog Marka Šabića, da bi spasao teško ranjenog kolegu Slađenka Tubina i druge.

- Bio je katolički Uskrs i oko 19 časova zvao me komšija i rekao da se puca kod kuće porodice Šabić i da je policajac Tubin ranjen. Bez razmišljanja sam uzeo službeni pištolj, sjeo u automobil i krenuo tamo. Dok sam se vozio kroz glavu su mi prolazile razne misli, kako ću savladati napadača sam s pištoljem, a on ima pušku, šta da učinim... - rekao je Komljen za “Glas Srpske”.

Kazao je da je znao da je Šabić bolestan i da ima oružja, ali i da je strahovao da je napadač iz službenog vozila Tubina uzeo pušku.

- Strahovao sam da čeka nekog u zasjedi i da će čim vidi policiju zapucati. Ipak, odlučno sam išao da spriječim tragediju i nisam mario za sebe. Pošto me Šabić poznavao, nadao sam se da ću ga ubijediti da odloži oružje, a vjerovao sam da će na druge pucati - rekao je Komljen i dodao da je idući ka kući Šabića obavijestio komandira o svemu i tražio da pošlju kola Hitne pomoći.

Prisjetio se da je po dolasku na mjesto pucnjave vidio Šabića kako hoda s puškom između dvije kuće.

- Nije mi bilo svejedno kada sam to vidio, ali prevladala je želja da što prije spasem druge od njega i izvučem ranjenog kolegu. Izašao sam iz automobila i pokušao naći zaklon te Šabiću naredio da odloži oružje. Na sreću, poslušao me. Rekao sam mu da lagano krene prema obližnjem voćnjaku. Pretpostavljao sam da ima još oružja i bombu pa sam razmišljao da ću ako on odluči da me napadne moći da se sakrijem iza neke šljive - rekao je Komljen.

Naglasio da je ubrzo shvatio da nema zaklona, jer je najdeblje stablo u voćnjaku bilo jedva dovoljno da se iza njega sakrije uvo.

- Rekao sam mu da legne i da ne mrda ili ću pucati, što je on, na moje olakšanje, uradio. Prišao sam mu, prepipao ga i nije imao ništa. Tada sam ugledao da njegov sin trči prema meni. Pomislio sam da će me napasti da bi spasao oca. Kada sam ga pitao gdje ide, na moje iznenađenje rekao je: “Eto me, čiko, da ti pomognem” te mi je donio konopac kojim smo svezali Marka - prisjeća se Komljen.

Dodao je da su nakon toga teško ranjenog Tubina stavili u automobil i krenuli prema bolnici.

- Brzo je stiglo vozilo Hitne pomoći i preuzelo ga, a moje kolege iz Jedinice za podršku odvele su Šabića. Kada sam iznosio Tubina, rekao je: “Bato, ne daj me”. To me je jako pogodilo. Očekivao sam da će preživjeti, ali, nažalost, nije - kazao je Komljen.

Među onima koji su se ove godine upisali u knjigu hrabrih spasilaca ljudskih života našli su se i policajci iz Gradiške Miroslav Ristić, Bratislav Zagorac i Radiša Spasić, koji su 14. januara iz hladne Save spasli staricu.

- Te večeri bio sam u noćnoj smjeni s kolegom Ristićem i Spasićem. Oko četiri ujutro dobili smo informaciju da se na keju na Savi nalazi žena. Odmah smo krenuli tamo i kada smo stigli, nedaleko od obale vidjeli smo ženu u vodi. Bez razmišljanja ušli smo u rijeku i, na sreću, uspjeli da je izvučemo. Nije davala znake života, ali brzo je došla sebi. Tokom spasavanja nismo osjećali ni hladnoću ni razmišljali da možemo nestati u hladnim talasima rijeke, jer cilj je bio da pomognemo ženi - rekao je Zagorac i dodao da sačuvati nekome život nije mala stvar.

Po hrabrosti su se istakli i policajac Policijske stanice Derventa Dejan Stojanović, koji je zajedno s vatrogascima učestvovao u spasavanju žene koja je pokušala da se ubije skokom u bunar, kao i njegov kolega Vedran Petrović iz Bijeljine, koji je van dužnosti spasao muškarca od utapanja.

Zahvalnice

Nesebična dobra hrabrih policajaca nisu ostala nezapažena. Na izmaku godine njih 14 koji su iskazali hrabrost, profesionalnost i humanost, rizikujući svoj život da bi spasli druge dobili su zahvalnice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.