Nekadašnji đaci Elektrotehničke škole obilježili 45 godina mature

BANjALUKA - Prohujale godine ispisale su mnoge životne priče, ali nisu uspjele da izbrišu duh generacije koja je prije četiri i po decenije napustila školske klupe Elektrotehničke škole.

Uz zvuk prozivanja njihovih imena i osmijehe, bivši maturanti ponovo su prošetali hodnicima škole, uz prisjećanje na dane kada su upravo tu stvarali prijateljstva za cijeli život. Maturant ove škole Nenad Konjik za "Glas Srpske" rekao je da su školu završili 1981. godine.

- Mi smo razred koji je uspio da ispoštuje sve, išli smo na ekskurziju, imali maturski pano, a matursko veče proslavili smo na Balkani. Bili smo veoma složan razred i danas pokušavamo da zadržimo taj duh - ispričao je on.

Kako kaže, svakih pet godina se okupe i uživaju u druženju, a ni kilometri ih ne mogu razdvojiti.

- Nisu mogli doći drugari koji su se rasuli po Evropi. Ipak, jedan kolega, koji već godinama živi u Americi, uspio je da dođe i da danas proslavi ovaj susret sa nama - kazao je Nenad, prisjećajući se brojnih uspomena sa ekskurzije, nestašluka i krađe peškira po balkonima.

Ističe da i danas Elektrotehničku školu smatra najboljom i najljepšom, iako je u početku imao sasvim drugačije planove.

- Jednom prilikom nastavnik opštetehničkog obrazovanja prozvao je nas nekoliko da ostanemo poslije nastave. Popeli smo se na krov, razvukli neke žice, spojili ih i slušali Radio Banjaluku. Tada mi je sinula ideja da moram da otkrijem kako sve to funkcioniše i upravo zbog toga sam upisao ovu školu - ispričao je on.

Ostao je vjeran struci i više od četiri decenije kasnije. Danas radi u "Glasu Srpske" na održavanju štamparske mašine, a do penzije ga dijele još samo dva mjeseca.

Željko Đaković  podijelio je anegdotu sa časa koju i danas rado prepričava.

- U to vrijeme organizovani su razni marševi, pa je jedan kolega zbog toga izostao sa nastave. Sutradan ga je profesor upitao gdje je bio, a on je odgovorio "Marš, profesore." Profesor mu je na to rekao "Marš ti, marš, lopove jedan!", a kolega je pokušao da objasni "Profesore, mislio sam..." Na to ga je profesor prekinuo: "Ne znam ja šta si ti mislio, znam šta si rekao" - ispričao je on.

Istakao je da nije ostao u struci, već se danas bavi radovima na montažnim objektima.

- Priča imamo bezbroj. Neke su za prepričavanje, a neke će ipak ostati samo naše. Bili smo odlična ekipa, nikada nije bilo razmirica, tuča ili bilo kakvih sukoba. Evo, već skoro 50 godina smo zajedno - naglasio je on.

Organizator okupljanja Radenko Vučić za "Glas" rekao je da je stupio u kontakt sa svima koji su bili na njihovom spisku.

- Odazvalo se oko 25 ljudi u grupi, nadam se da će nam se i ostali pridružiti naveče kada nastavimo proslavu - istakao je on.

Ispričao je da se prilikom upisa dvoumio između Elektrotehničke i Građevinske škole, ali da se izbor na kraju pokazao kao pravi.

- Odmah poslije škole otišao sam u vojsku, a kada sam se vratio čekao me posao u "Čajavecu". Nakon toga radio sam u "Telekomu", a u penziju sam otišao prije dvije godine, poslije 41 godine radnog staža. U to vrijeme svakoga ko je završio školu čekao je posao. Za svakoga je bilo mjesta, bilo je to potpuno drugačije vrijeme nego danas - pojasnio je on.

Kolege Zoran Vajkanović i Enver Kotorić prepričavali su doživljaje sa časova, susrete sa profesorima u kafićima, kao i izrade raznih uređaja koje su pravili tokom školovanja.

 

- Razrednik je bio strog. Morali smo imati uredne vojničke frizure. Disciplina je bila na visokom nivou, možda čak i u rangu gimnazije - rekao je Zoran.

U razredu bilo je 34 učenika, od čega sedam djevojaka, kako kažu, a s osmijehom su govorili i o gospođi Grozdi, koja je bila strah i trepet na školskim hodnicima.

- Skenirala je sve, kao što se sad radi na graničnim prelazima, samo nas nije slikala - našalili su se oni.

SESTRE SAVIĆ

Nekadašnje maturantkinje Elektrotehničke škole sestre Vesna i Karmela Savić bile su stidljive, pa je njihov kolega Nenad Konjik za "Glas" ispričao zabavnu priču o tome kako su upisale baš ovu školu. 

- Njih dvije su krenule da upišu Ekonomsku školu i tamo su ugledale koleginicu iz osnovne škole koja im se nije dopadala. Čim su je vidjele, pobjegle su u bilo koju drugu školu, samo ne tu - kroz smijeh je ispričao Konjik. Sestre su uz osmijeh potvrdno klimale glavom i dodale da im je u tom trenutku ova škola bila i najbliža.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.