Neimar napravio muzej

BIJELjINA - Šezdesetogodišnji Draško Škorić iz sela Novi kod Bijeljine skoro sav radni vijek proveo je u građevinarstvu. Slovi za vještog i dobrog majstora i ponosi se što je ozidao na desetine novih kuća i drugih zgrada. Ovaj tihi i vrijedni čovjek zna i druge zanate srodne sa građevinarstvom i u njima je pokazao umijeće.

Prije desetak godina Draško Škorić je počeo sakupljati stare predmete u svom selu: namještaj, alatke, oruđe, knjige, odjeću, fotografije i sve što je nekada u ovom dijelu Republike Srpske bilo u upotrebi. Malo-pomalo pa se toga dosta nakupilo.

- Za svaki predmet vezala me neka uspomena za moje djetinjstvo i mladost ili za čovjeka kojem je pripadao. Odlučio sam da izgradim pomoćni objekat u dvorištu u kojem će biti prostor za te stvari, a u drugom dijelu da bude kuhinja, trpezarija, dnevni boravak i kupatilo. Konsultovao sam se sa ljudima iz muzeologije i svrstao sam stvari kako bi bile što preglednije - objašnjava Draško.

Odmah je počeo da stvara rodoslov familije Škorić. Osnova za to bili su zapisi njegovog pretka, sveštenika u Vršanima. U centralnom dijelu porodičnog stabla je ikona svetog Jovana, krsne slave Škorića.

- Veće poljoprivredne alatke i oruđa sam zaštitio i postavio u dvorište. Vremenom se pronio glas o mome muzeju. Počeli su pristizati pokloni dobrih ljudi, pa je prostorija bila pretijesna za sve njih. Ne želim da se odvojim ni od jednog od njih, pa sam morao naći novo rješenje - kaže Draško.

To rješenje je bilo jednostavno. Iselio je porodicu iz onog stambenog dijela nove zgrade i preselio je u veliku porodičnu kuću. Prostor je preuredio i tako proširio muzej.

- Prvo je trebalo da uredim starinsku sembersku sobu jer za to imam svaki dio namještaja i opreme. Onda sam počeo da izlažem ostale predmete, pa je sada moj muzej na više od stotinu kvadratnih metara pod krovom i skoro cijelo dvorište sa mašinama, alatima i ratarskim oruđem - ističe ponosno ovaj zaljubljenik u starine.

Njegov hobi je već postao zanimanje. Htio ili ne, više odustajanja nema. Njegov muzej je na glasu i često ima posjetilaca. Selo Novi je na sredokraći između Bijeljine i Brčkog, a uvršteno je i u turističku ponudu Semberije.

- Ako bude trebalo, dogradiću još prostora da izložim sve predmete koje sam dobio. Posjedujem dosta veoma starih knjiga, fotografija, alatki, namještaja i odjeće. Čini mi se da neki od tih predmeta još jedino postoje u mom muzeju. Sačuvao sam ih od zaborava. Posebno me raduje to što u muzej dolaze djeca i mladi. Imam uvijek vremena da im pokažem sve što žele da vide - ističe Škorić.

Želja

Draškova velika želja jeste da njegova aktivnost podstakne i druge da sačuvaju dio nacionalne baštine.

- Moderna vremena nose nove običaje i upotrebne stvari, ali ne bi trebalo da se niko stidi opanaka, pluga, motike, postelje od kudelje, bijelih lanenih košulja, fenjera i svega drugog bez čeka ranije nije moglo da se živi - rekao je Draško.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.