Foto: Na zapuštenoj zemlji nikao veliki voćnjak
BIJELjINA - Zdravko Stevanović među prvima u Semberiji vratio se očevini, zapuštenom zemljištu u rodnom selu Donji Zagoni, desetak kilometara udaljenom od Bijeljine.
Ovaj inženjer Instituta za vode Republike Srpske je prije sedam godina donio hrabru i značajnu odluku, jer je trebalo dosta novca i truda da se ponovo uredi zemljište zaraslo u korov i šipražje.
- Moja porodica i ja mnogo smo radili, ulagali i odricali se dosta toga samo da uspijemo. I posrećilo nam se. Nekada uparloženo zemljište sada je uzoran voćnjak. Imamo čime i da se pohvalimo - kaže Stevanović.
Ove godine njegov voćnjak je baš dobro rodio. Bilo je dosta trešanja, višanja, bresaka i ranih sorti krušaka, a sada je u punom rodu i šljivik. Dobro su rodile i jabuke, te kasne sorte krušaka i drugog voća.
- Član sam Udruženja voćara Semberije "Zlatni rod", što mi omogućava da uvijek i na vrijeme imam savjete i pomoć stručnjaka i ljudi koji provode kvalitetno agrotehničke mjere. Tako smo postavili i spasonosni sistem navodnjavanja kap po kap - kaže Stevanović.
Do sada je uspijevao da plasira sve proizvedene količine voća, pa očekuje da će tako biti i ove godine, jer Udruženje voćara "Zlatni rod" i o tome vodi računa.
- Raduje me što je moja porodica prihvatila posao oko šljivika, jer da nije tako, ulaganje bi bilo uzaludno. Počeo sam da gradim i manju kuću pored voćnjaka kako bismo što više vremena provodili u njemu. Uz to, za sve ove godine dobro sam savladao mnoge tajne u voćarstvu, pa sada i ja drugima mogu da uputim savjet - kaže Zdravko Stevanović.
Na ovako velikom posjedu ima dosta rada, ali ovaj vrijedni čovjek napominje da je najvažnije rasporediti posao, pomalo raditi svaki dan da sve bude na vrijeme završeno.
- Budućnost voćarstva u Semberiji i u podmajevičkom kraju je u izgradnji prihvatnih kapaciteta, prvenstveno hladnjača, kako bi se mogao skladištiti rod prije plasmana na tržištu. Ima kupaca koji prije preuzimanja voća hoće da ono bude "ohlađeno" i spremno za transport i dalje čuvanje - objašnjava Zdravko.
Na sreću, Zdravkov primjer ponovne obrade zapuštenog zemljišta nije usamljen u ovom kraju. Tako je, većinom slijedeći njegov rad, iskrčeno i obrađeno na desetine hektara napuštenih njiva, voćnjaka i povrtnjaka u njegovom, ali i u susjednim semberskim selima.
U voćnjaku je Stevanović postavio i petnaestak košnica pčela, više zbog toga da mu pčele oprašuju voće u vrijeme cvjetanja, nego da bi proizvodio veće količine meda. Kaže da se rod voća kojeg su oprašile pčele povećava za čak trideset odsto, što je, ujedno, i dobar spoj voćarstva i pčelarstva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.