Na biciklu stiže do svojih pacijenata

ŠAMAC - Ne postoji nijedan dan u godini, a posebno u vrijeme praznika, kada neki od težih bolesnika na području opštine Šamac, ne kaže riječi poput "hvala Bogu što imamo našu sestru Boju".

Jer medicinska sestra Boja Gligorević je jedna od onih divnih ljudi koji za svakoga imaju lijepu riječ, izgovorenu blagim umirujućim tonom, onim koji olakšava bol i zbog kojeg se i najbolesniji čovjek osjeća zdravijim.

Boja ima 60 godina i najstarija je patronažna sestra u ovom dijelu Posavine. Godinama putuje iz jednog dijela opštine u drugi da bi ukazala pomoć ljudima koji je očekuju.

No, ona kao prevozno sredstvo ne koristi automobil ili bolničko vozilo, kako to obično biva, već bicikl, od kojeg se razdvaja samo kada su temperature ispod nule.

- Volim bicikl i njime idem do pacijenata kad god to vremenski uslovi dozvoljavaju. Ne smetaju mi ni kiša ni snijeg, samo da nije baš previše hladno i da nema poledice - priča Boja.

Ona kaže da je usavršila i popravljanje bicikla pa je čak prije šest godina kada je sa šamačkim porodičnim timom bila na edukaciji u Zenici osvojila pumpu za duvanje guma, jer je na takmičenju iz terenskog rada prva sklopila rasklopljeni bicikl.

Prema njenim riječima, nijedan kvar ne bi mogao da je spriječi da stigne do njenih pacijenata od kojih neke od njih obilazi i više od 12 godina.

- Navikli su na mene, a i ja na njih. Dobro se razumijemo i funkcionišemo kao porodica. Oni su kao moja djeca bez obzira na to koliko imaju godina. Najsrećnija sam na svijetu kada vidim da im je bolje - rekla je sestra Boja.

To je zapravo i glavni razlog što nikada, za vrijeme svog dugog radnog vijeka nije koristila godišnji odmor. A i šta bi radila na njemu, pita se i odmah odgovara, da bi, gdje god da ode, samo razmišljala o tome šta rade pacijenti, djeluje li terapija i ima li poboljšanja.

- Vjerujem da bih cijeli dan telefonirala pa je onda i bolje bilo da nisam išla na odmor. Ne znam šta ću kad odem u penziju - kaže Boja.

Ova divna žena, koju u Šamcu zovu anđelom, 2003. godine je dobila opštinsko priznanje za rad i humanost, a prijeratnih godina i orden rada kao najbolji zdravstveni radnik u Gradačcu.

Neće u penziju

Sestra Boja je zaposlena u Domu zdravlja u Šamcu i penzionerski dani se polako približavaju. Vjeruje da će i tada nastaviti da se brine o ljudima, jer je na to navikla od malih nogu. I tih godina, kao i sad bila je uvjerena da je rođena da bude to što jeste. Mladim ljudima poručuje da bez obzira na to za koji posao se opredijele neka im na prvom mjestu bude misao da je smisao života briga o drugima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.