Muzikom uveseljava i u devetoj deceniji

BIJELjINA - Bivši zidar Vlado Maksimović iz semberskog sela Gradac, iako ima gotovo 90 godina ne odvaja se od svojih dvojnica. Kad god ima priliku ovaj frulaš svoje Semberce uveseljava svirajući im narodna kola.

- Htio sam da sviram harmoniku, ali mi otac nije dozvoljavao. Kupio sam dvojnice od kojih se ni sada ne odvajam - kaže djed Vlado, dok nam svira omiljena kola "Ruzmarin" i "Rukavice sa prstima".

Maksimović je najstariji učesnik popularne kulturne manifestacije "Znanjem, pjesmom i igrom kroz Semberiju".

Svira na svojim dvojnicama, a kada se završi priredba i ekipa njegovog sela Gradac autobusom pođe kući, djed sve vrijeme svira.

- Volim omladinu, ali i oni mene. Volim da ih pažljivo slušam. Dobra su nam djeca, samo im valja pomoći i pokazati kako se radi. Dosta ih je od mene naučilo da sviraju dvojnice i pjevaju starinske pjesme. Raduje me što to neće biti zaboravljeno - pripovijeda djed Vlado.

Ovih dana u njegovom selu asfaltiraju puteve, grade vodovod i još neke komunalne objekte. Kada poslovi budu završeni prirediće svečanost. Djed Vlado se uveliko priprema za tu priliku. Oprao je i ispeglao staru narodnu nošnju od lana, izglancao šešir, namazao opanke i uredio šarane čarape i tkanicu, jer domaćinu ne dolikuje da svakakav izlazi među svijet.

Sjediće kao i u svim drugim prilikama na pročelju sofre. Kada se "podnapiju" vina i rakije, djed će zasvirati na svojim dvojnicama.

Dok je bio mlad, veli, imao je mnogo djevojaka. Oženio je onu koju je najviše volio, izrodili su djecu, a sada je ostao sam. Supruga mu se upokojila, a djeca su otišla u inostranstvo.

Dvorište mu je puno cvijeća i voća, a bašta povrća. Sve to izgleda uredno i lijepo, kao da ga održava i obrađuje najmanje dvoje ukućana.

- Rad me održava. Poranim ujutru, pa obavim sve poslove. Paradajz, paprike i drugo povrće poklanjam komšijama. Voće takođe - kazuje Vlado.

U kući mu uredno kao da je uređuje ženska ruka. Ipak, samoća ostavlja traga. Na stočiću pored kauča gomila požutjelih fotografija. Uspomene na mlade dane, na svetkovine, vojevanje, na ženidbu, krštenja, na prijatelje... Prebiraju ih smežurane ruke, a onda iza tkanice na pojasu izvuče dvojnice. Umilni zvuk instrumenta od šljivovog drveta razliježe se sobom.

Zdravlje

Maksimović će za tri mjeseca napuniti punih devedeset godina. Dobrog je zdravlja, uprkos tome što je kao zidar doživio velike povrede.

- Rekli su mi ljekari da od deset hiljada ovakvih slučajeva samo jedan uspije da preživi. Pao sam na glavu sa zgrade, povrijedio sam kičmu, vratne pršljenove, rebra i još neke kosti. Od tada ne čujem na desno uvo, a ne vidim na desno oko. Danima su me operisali, a evo me uspravnog. Vozim i bicikl - kaže Vlado.

I nisu samo to ozljede koje je djed tokom svog života zadobio. Još ga o mjesečevim mijenama zabole rane iz Drugog svjetskog rata, u kome je čak četiri puta teško ranjavan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.