Muzej Kozare: Čuvari sjećanja na herojsku borbu

Muzej Kozare, koji je svoja vrata otvorio prije skoro 60 godina, osnovan je kao i većina muzeja u to vrijeme na temelju tradicije Narodnooslobodilačke borbe. Upravo iz tog razloga najveći broj dokumenata u ovom muzeju u vezi je sa Drugim svjetskim ratom, a naročito Kozarskom epopejom.

Veliki broj eksponata i istorijske dokumentacije odnosi se na razvitak radničkog pokreta, osnivanje NOO, partizanskih jedinica, materijale društveno-ekonomskog, političkog i vojnog karaktera.

Istorijsko odjeljenje posjeduje i veoma značajne primjerke oružja, vojne opreme, štampe, karata i političkog materijala iz NOR-a.

Direktor Muzeja Kozare Milenko Radivojac ističe da ova ustanova ima više od 4.000 dokumenata i različitih eksponata u istorijskoj zbirci, koji su u vezi sa Drugim svjetskim ratom.

- Iako je Drugi svjetski rat odavno iza nas, dokumenta u istorijskoj zbirci Muzeja Kozare stalno se povećavaju - naglašava Radivojac.

Posebno mjesto pripada dokumentaciji o stradanju naroda Potkozarja tokom Druge neprijateljske ofanzive i deportovanju zarobljenih, od kojih oko 12.000 djece u ustaške logore smrti.

Zahvaljujući legatu Boška Baškota, Muzej Kozare došao je u posjed brojnih dokumenata, kako partizanskih, tako i neprijateljskih.

U jednom dokumentu navedeno je da je 27. jula 1942. godine na ciglani u Prijedoru bilo 4.886 logoraša. Odatle su ti ljudi transportovani za Jasenovac.

Legat se sastoji od velikog broja fotokopija Arhivskog odsjeka za radnički pokret Krajine, Izvještaja Redarstvene oblasti, oružništva NDH 1941-1944. kao i brojnih ličnih prepiski, radova i zapažanja.

- Legat Boška Baškota se stalno uvećava i samo prošle godine stiglo je više od 2.000 novih dokumenata u vezi sa Drugim svjetskim ratom na području Kozare - rekao je Radivojac.

Naglašava da će ova dokumenta još dugo svjedočiti o tom mračnom periodu u istoriji čovječanstva, a pogotovo o stradanju naroda Kozare i Potkozarja.

- U tom obilju dokumenata uvijek se nađe nešto novo. Tako smo, na primjer, pronašli knjigu iz stare bolnice koja je svojevrstan bolnički dnevnik u kojoj je revnosno vođena evidencija o svim prispjelim pacijentima, kog su datuma došli, iz kog mjesta, kad su otpušteni, dijagnoza, stanje - priča Radivojac.

Knjiga se odnosi na vrijeme od 8. jula 1944. godine do 18. oktobra 1946. godine i u njoj je zabilježeno više od 2.000 imena pacijenata koji su prošli kroz bolnicu, a najviše je bilo ranjenika i oboljelih od tifusa.

- U tom bolničkom dnevniku može naći dosta poznatih predaka sadašnjih Prijedorčana, tako da knjiga može biti svjedočanstvo o tom periodu u radu prijedorske bolnice, ali i o životu Prijedora - ističe Radivojac.

Ujaci

Radivojac ističe da je u bolničkom dnevniku pronašao i imena svoje dvojice ujaka Boška i Nikole Damjanovića, koji su živjeli u Ravnicama kod Novog Grada.

- Oni su kao djeca bili ranjeni i sjećam se bakine priče da ih je volovskim kolima 16. marta 1945. godine dovela u bolnicu iz Ravnica preko nekih brda pošto je Novi Grad još bio u neprijateljskim rukama - kaže Radivojac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.