Mladena čeka odškrinuta vrata

ISTOČNO SARAJEVO - Dvadesetpetogodišnja Mladena Tadić iz Pala prije dvije godine završila je engleski jezik i književnost. Kao izuzetan student koji je diplomirao desetkom i sa prosjekom ocjena devet nadala se da će nekom u Republici Srpskoj trebati njeno znanje i stručnost. Ali nije.

Željela je da nastavi usavršavanje i postdiplomski studij ali joj je prepreka bila novac, jer je za to bilo potrebno obezbijediti 8.000 maraka.

- Otac nas je učio da budemo pošteni i radni i da znanjem i radom možemo jedino uzdignute glave ići dalje. Za postdiplomski studij mi je trebalo 8.000 maraka, a odakle da ih stvorim - priča za "Glas Srpske" ova izuzetna i skromna djevojka, kojoj je zbog 8.000 KM propala šansa za mjesto asistenta.

Mladena je imala devet godina kada je ostala bez majke. Stariji brat je završio ugostiteljsku školu, ima 30 godina i nijednu godinu radnog staža. Otac kao borac prve kategorije je takođe bez posla i uslova za starosnu ili redovnu penziju.

- Otac je radio u "Velpromu" i ta firma se raspala. Jedino njemu mogu da zahvalim što mi je priuštio da se školujem i sada kada je došlo vrijeme da ja zarađujem i da mu dobrim vratim posla nema - kaže Mladena koja pokušava da zaradi držeći privatne časove iz engleskog jezika, ali toga je malo.

- Nekada prođu i po tri mjeseca pa ni toga nema. Brat i otac ponešto urade za dnevnicu i jedino što nas drži je to da svima uzdignute glave možemo pogledati u lice - kaže Mladena.

Ne gubi nadu da će jednog dana uspjeti, da će odraditi i pripravnički i nastaviti stručno usavršavanje.

Konkurisala je i kucala na vrata mnogih osnovnih i srednjih škola i uvijek dobijala odgovor da nema pripravnički ili da im "Englezi ne trebaju", jer taj predmet predaje neko drugi iz škole da bi imao dovoljan fond časova.

Mladena se ne stidi nikakvog poštenog posla, konkurisala je, pitala je svuda, ali ništa.

- Kada odem u neku od prodavnica gdje traže prodavačicu kažu mi "Vi ste obrazovana osoba! Ne trebate nam! Po kafićima ako radite onda ste unaprijed pristali na poniženja i mogućnost da radite, a da vam ništa ne plate - priča.

Ne može da gazi po onome što je u njeno obrazovanje i vaspitanje uložio njen otac i još vjeruje da negdje postoje odškrinuta vrata koja će se otvoriti i za nju.

Sve svoje muke Mladena je pretočila u mali esej koji je donijela u redakciju "Glasa Srpske". I tako smo se upoznali.

- Osjećam da napola živim, kao plivač koji se brćka u plićaku dok me more mami svojom dubinom. Svjesna sam da mnogi još ni more nisu vidjeli, a kao da i ja imam nešto od njega. Tolike godine školovanja, žrtvovanja, stresova, poništavanja ocjena, ispita...zbog čega...Znam samo da opet, po ko zna koji put, sjedim u tom istom plićaku, i gledam dubine beskrajnog prostranstva. Još jedna teška godina je prošla, a druga, teža mi na vrata došla... - napisala je.

Doći će njeno vrijeme!

 - Sa beznadnim gubicima čovjek se najlakše pomiri. Ipak, doći će i moje vrijeme, i vrijeme svih nas dvadeset hiljada mladih. Idem polako i stisnutih zuba. U krvi mi gori budućnost kao groznica. Lice mi je očeličeno. Mogu da lupaju u njega koliko hoće. Kupiću ja svome ocu kafu. Makar je zaradila i osmijehom, napisala je Mladena u eseju koji je donijela u redakciju "Glasa Srpske".

Saradnik "Glasa Srpske"

Uređivački kolegijum "Glasa Srpske" juče je donio odluku da Mladenu Tadić angažuje kao honorarnog dopisnika "Glasa Srpske" iz Pala. Uređivački kolegijum Mladeni je ponudio šansu koja je u našoj moći. Želimo mnogo sreće i uspješnu saradnju našem novom saradniku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.