Mitropolit dabrobosanski Hrizostom za “Glas Srpske”: Stvarajmo najbolje moguće uslove lijepog i skromnog življenja

Vjernici treba da se raduju i vesele Božiću te da i pored svih problema sa kojima smo suočeni, ekonomskih i problema raseljavanja, ne gubimo nadu i ne očajavamo. Umjesto pretjerane zabrinutosti, uhvatimo se posla i radimo i stvarajmo sebi najbolje moguće uslove lijepog i skromnog življenja.

Poručio je to u intervjuu za “Glas Srpske” mitropolit dabrobosanski Hrizostom povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića.

- Teško je, pa čak i apsurdno govoriti o iskušenjima u budućnosti. Ne znamo kakva će sve iskušenja naići u 2020. godini, ali se molimo Bogu da nas izbavi od iskušenja i napasti. Sa tom nadom i molitvama ulazimo u novu godinu - istakao je Hrizostom.

GLAS: Pred nama je najradosniji hrišćanski praznik Božić. Koliko danas pravoslavni narod u BiH njeguje običaje tog praznika?

HRIZOSTOM: Božić je uistinu veliki Gospodnji i naš najradosniji praznik. Radujemo se suštini tog praznika, a suština je u tome da je Bog sa nama. To i znači Emanuil - ime Gospoda Isusa Hrista, a mi upravo zbog uzvišenosti te punoće praznika, našeg susreta sa Bogočovjekom Gospodom Isusom Hristom, pripremamo se postom i molitvom, pokajanjem i ispovijedanjem svojih grijehova i Svetom tajnom pričešća za ovaj praznik. Pripremamo se da budemo dostojni Boga, koliko je to po blagodati božijoj moguće. Ovaj naš veliki praznik rođenja Gospoda Isusa Hrista propraćen je i našim srpskim narodnim običajima koji nekad poprimaju izuzetno ekstremne razmjere, pa ispada da je Božić samo praznik običaja. Treba da čuvamo i njegujemo božićne običaje i tradiciju, ali ne smijemo napustiti iz vida ono što je suštastveno, suštinsko, a to je da budemo jedno sa Gospodom Isusom Hristom u tajni Njegovog Rođenja i Ovaploćenja.

GLAS: Koliko je, osim samog praznovanja Božića, važna i duhovna priprema za taj praznik?

HRIZOSTOM: Naša duhovna i fizička priprema za Božić je od suštinskog značaja. Dočekivati Božić i slaviti Božić bez prethodne dobre pripreme je neprihvatljivo, pa čak duhovno osuđujuće. Crkva nas kroz božićni post uči i priprema kako da se pripremimo za Božić i kako da ga proslavimo. Vjerujemo da se naš vjerni narod zaista priprema kako treba i da će praznik Božića proslaviti na najbolji mogući način. Zadnje tri nedjelje božićnjeg posta posvećene su porodici. Prvo djeci, zatim majkama i na kraju očevima. Ovim se našim običajem cijela porodica priprema za doček i slavljenje Božića. To jeste praznik svete porodice - Hrista Bogomladenca, Presvete i uvijek Djeve Marije i pravednog Josifa. Veoma je važno da se cijela porodica okupi oko Hrista Gospoda.

GLAS: Šta poručujete vjernicima uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića?

HRIZOSTOM: Želimo da svi u radosti i veselju dočekamo i proslavimo veliki praznik Hristovog Rođenja koji svim čitaocima “Glasa Srpske” čestitamo radosnim pozdravom Mir božiji - Hristos se rodi! Isto tako želimo srećnu i blagoslovenu Novu, 2020. godinu.

GLAS: Kako ocjenjujete trenutno stanje u Mitropoliji dabrobosanskoj, a kako ukupne prilike unutar Srpske pravoslavne crkve?

HRIZOSTOM: Stanje u Mitropoliji dabrobosanskoj je standardno, a to znači niti pretjerano loše, niti pretjerano dobro. Bitno je da se borimo i trudimo, svi počevši od mitropolita pa do najmlađeg sveštenika naše mitropolije, revnujemo za dobrobit naše Crkve i našeg naroda. Nerijetko blažene uspomene patrijarh Pavle je govorio: “Mi ne možemo birati roditelje, vreme i mesto kad i u kakvim prilikama ćemo se roditi, ali mi moramo sve od sebe dati da prilike i okolnosti pretvorimo da budu blagoprijatne”. Tako i mi zajedno sa našim vjernim narodom božijim nastojimo i trudimo se da vrijeme i prilike u kojima živimo učinimo blagoprijatnim za nas i za naš narod. Ukupne prilike u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi su, opet bi rekli, standardne. Istina je da imamo dosta problema, ali kad je Crkva bila bez problema? Te probleme ćemo u duhu naše sabornosti i crkvene svijesti riješiti. Crkva nikad nije bila bez problema iz razloga što živimo u svijetu koji je izuzetno problematičan. Taj i takav svijet utiče i na ljude u Crkvi, pa se i oni problematizuju, nerijetko postaju puno svjetovni, umjesto sveti. Čim imamo takvu situaciju, stanje je poprilično teško. Neki su pojam slobode potpuno pogrešno protumačili i pomislili da im je sve dopušteno. Međutim, u Crkvi se zna i red i poredak.

GLAS: Dolaskom u mitropoliju prije dvije godine kazali ste da ćete nastaviti putem upokojenog mitropolita Nikolaja i zalagati se za povratak svih na svoje, da li ste i u kojoj mjeri uspjeli u tome?

HRIZOSTOM: Vi ste poprilično zaboravili vrijeme 1997, 1998. i 1999. godine, vrijeme kada sam predvodio program povratka svih na svoje, a zbog čega sam bio jako napadan i slijeva i zdesna. Pozvao sam tada narod našim poznatim “apelom” da se vrate svi na svoje, i nema potrebe da se na bilo koga ugledamo niti nastavljamo nečiji put. Dok sam pozivao na povratak i predvodio ga, drugi su radili suprotno i govorili: “Ma, pustite tog Hrizostoma izdajnika! Ostanite vi tu gdje ste!” E, sad su vidjeli koliko su se prevarili i koliko su ljude prevarili i unesrećili. I dalje insistiram na povratku svih na svoje. Međutim, treba imati u vidu da su prošle 24 godine od egzodusa i progona srpskog naroda, da su ljudi za ove 24 godine stvorili “novi život” na nekim drugim prostorima, kako u BiH, Srbiji, tako i širom svijeta. Teško je sada očekivati da se situacija popravi o pitanju povratka, ali naše je da uvijek naš narod podsjećamo na moralnu obavezu da se vrate svi na svoje.

GLAS: Proveli ste godine na čelu Eparhije bihaćko-petrovačke i bili začetnik povratka Srba u te krajeve. Kako danas gledate na stanje u toj eparhiji i probleme s kojima se suočavaju povratnici?

HRIZOSTOM: Istina je, u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj proveo sam 23 godine i poprilično je konsolidovao. Eparhija bihaćko-petrovačka kreirana je 1990. godine, ali bez ijednog preduslova da uspije ili opstane. Ja kao njen episkop nisam imao niti kuće, niti okućnice, čak ni jedan metar kvadratni da bih se mogao na tom jednom metru skućiti. Bogu hvala, uspjeli smo da eparhiju konsolidujemo tokom 1991. i 1992. godine i tokom ratnih godina, ali je 1995. godine sve što je učinjeno uništeno ili devastirano. Od 4. februara 1996. godine krenuo sam u ponovnu obnovu naše popaljene i devastirane Eparhije, pozvao narod na povratak na zgarišta, jer sam i sam bio na zgarištu. I uspjeli smo obnoviti spaljeno i porušeno, te podići novo. Kada sam 2013. godine prešao u Eparhiju zvorničko-tuzlansku, ostavio sam eparhiju sa obnovljenim crkvama, manastirima, sa episkopskom rezidencijom u Bosanskom Petrovcu, sa Vladičanskom kućom u Šipovu i Duhovnim centrom “Georgija Nikolajevića” u Bihaću. Bio je to veliki i uspješan period obnove Eparhije bihaćko-petrovačke od 1996. do 2013. godine. Već sedam godina sam izvan Eparhije bihaćko-petrovačke i vodim brigu sada o svojoj Mitropoliji dabrobosanskoj. I nije moje da ocjenjujem stanje u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj. Neka to ocjenjuju i procjenjuju drugi.

GLAS: Da li je i koliko urađeno na vraćanju imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu i ostatku FBiH?

HRIZOSTOM: Što se tiče povrata imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu i u FBiH, sa žaljenjem moram ponovo reći da o tom pitanju nije ništa urađeno, ništa značajno da bi zavrijedjelo pomena. Na djelu je administrativna diskriminacija Srpske pravoslavne crkve. Dok je u  Srpskoj i u FBiH Rimokatoličkoj crkvi i Islamskoj zajednici skoro pa sve vraćeno, mi smo potpuno diskriminisani u FBiH i, nažalost, niko se od zvaničnika ne interesuje da problem naše diskriminacije i segregacije bude jednom riješen. Veoma često slušamo “kukanje” biskupa banjalučkog Komarice i ostajemo zapanjeni činjenicama da on kome je skoro sve vraćeno u Banjaluci “kuka” na Republiku Srpsku i na grad Banjaluku. A šta da mi tek kažemo u FBiH, pa čak i tamo gdje bi biskup svojim autoritetom mogao da pomogne ne možemo ostvariti nikakvo pravo, kao, na primjer, u Livnu i Glamoču gdje je najveća diskriminacija, zatim u Drvaru gdje su Srbi apsolutna većina. Pozivam sve političke faktore srpskog naroda, kako na nivou BiH, tako i na nivou Republike Srpske i FBiH, da na politički dnevni red postave pitanje stanja Srba u Federaciji i da se argumentovano potvrdi i utvrdi istorijska diskriminacija i segregacija srpskog naroda u Federaciji. Molimo i preklinjemo da bude vraćena zgrada Bogoslovije u Sarajevu, ali na naše molbe, pozive i vapaje niko se ne obazire. Tako su se odnosili i prema ranijim zahtjevima mitropolita Nikolaja, Vladislava i Nektarija.

Kosmet, pitanje svih pitanja

GLAS: Pitanje Kosova i Metohije je svakako pitanje svih pitanja za Srpsku pravoslavnu crkvu. Kako vidite sve što se dešava u sa vezi sa kolijevkom SPC?

HRIZOSTOM: Pitanje Kosova i Metohije je uistinu pitanje svih pitanja. Na koji način riješiti pitanje Kosova i Metohije koje je nasiljem oteto od Republike Srbije i srpskog naroda i predato šiptarskim separatistima? Na nasilje se ne može odgovarati nasiljem, već treba tražiti druga rješenja, prije svega političko-diplomatska i duhovna rješenja. Važno je da srpski političari i srpski narod budu jedinstveni u stavu da oteto nasiljem ne može nikada biti priznato, a još manje predato nekome. Svetogorski starac Siluan je govorio: “Drži um svoj u adu i ne očajavaj”. Upravo tu duhovnu poruku možemo prenijeti i o pitanju Kosova i Metohije, držimo dušu svoju u Kosovu i Metohiji i ne očajavajmo, jer će spasenje doći. Nije prvi put da nam otimaju Kosovo i Metohiju. Strašno je i užasavajuće trgovanje Kosmetom. To je grijeh koji vapije do neba. O tome treba da razmišljamo i da stvari sagledamo objektivno i korektno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.