Miodrag Čvoro mnoge sugrađane dovodio do ludila

ROGATICA - Narodna "Boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaku" mogla bi se, tvrde mnogi u Rogatici, primijeniti na Miodraga Čvoru koji je u niz primjera svojom hrabrošću zadivio, ali i dovodio do "ludila" mnoge sugrađane.

- Kad se trebalo zbog popravke popeti na dimnjak kotlovnice Drvne industrije "Sjemeć", koji je visine 30 metara, petlju sam jedino imao ja. Odradio sam zadati posao i naravno lijepo naplatio -  priča Čvoro.

Ali, to nije i sve. Ovo, kako mnogi kažu, čudo od čovjeka, uglavnom i ide tamo gdje drugi ne idu. Nema dimnjaka u Rogatici i okolini koji se trebao očistiti ili nešto popraviti, a da mu Čvoro nije prišao. Tako je i sa svim drugim poslovima gdje, kako on kaže, treba petlja.

Najnoviji "poduhvat" Čvore je orezivanje topola u parku pred zgradom opštine. U krošnjama ovih gorostasa bude uvijek i suvih grana koje vjetar obara i time ugrožava posjetioce parka i krovove obližnjih zgrada. Da se to neutrališe trebalo je topole okresati i povaditi bolesne grane.

I opet, ko će drugi nego Čvoro. Za račun Javnog preduzeća "Komrad" uradio je to na samo njemu svojstven način. Pri tome je dizao kosu na glavama svih koji su pratili tok ovog zahtjevnog i vrlo opasnog posla u kome je on na visini od preko 20 metara sa motorkom u rukama izgledao kao ptica na grani.

A ko je ustvari Miodrag Čvoro. Evo njegove priče. Rođen u Goraždu 1956. godine.  U rodnom gradu završio osnovnu i srednju mašinsku školu. Kao mlad tehničar radio u goraždanskoj "Pobjedi", a onda odlazak u JNA. Služio u Zagrebu i tu ostao poslije demobilizacije. Godinu-dvije radio u "Rade Končaru" i preko deset godina vozio tramvaj u glavnom gradu Hrvatske.

- Zagreb sam, dodaje on, napustio 1991. godine kad je u Hrvatskoj počeo rat protiv Srba. Vratio sam se u Sarajevo i kao iskusni tramvajdžija vozio u GSP nekoliko mjeseci. Ni tu se nisam dugo zadržao. Počelo se gužvati i za Srbe je postalo tijesno. Odlazim na Sokolac, a odatle polovinom 1994. u Rogaticu i evo me i danas. - kaže Čvoro.

Očevina u Goraždu mi je uništena, veli on, a tamo se nemam gdje vratiti.

- Seljakam se od alternativnog do alternativnog smještaja. "Gajbu" na Lužnici zamijenili su mi ovih dana za sobičak u zgradi bivše ekonomske škole. Dokle ovako, ne znam, ali mora se živjeti - priča Čvoro.

Motor

Od pokretne imovine Čvoro ima samo motor.

On mu je, kaže, desna i lijeva ruka i najbolji prijatelj. Nikad ga još nije ostavio.

Čvoro je poznat i kao veliki boem. Voli popiti i lijepo pjeva. U društvu ne štedi. Za jednu noć, kaže, zna spiskati i po cijelu figuru drva koje je prethodnih dana iscijepao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.