Milan Šabić što okom vidi, rukom stvori

PRIJEDOR - Da težački rad na selu može da bude i nepresušni izvor i nadahnuće za umjetnički rad, potvrđuje sedamdesetjednogodišnji Milan Šabić iz Petrovog Gaja kod Prijedora.

On gotovo

četrdeset godina, bez škole i obrazovanja, kao samouki umjetnik

piše, slika, glumi

i izrađuje skulpture.

- Sve je to počelo nekako spontano. Još kao dijete sam bio radoznao i sve me je interesovalo. Roditelji nisu imali mogućnosti da me školuju, tek ono osnovno da znam da ne budem slijep kod očiju, kako se to u narodu kaže - ispričao je Šabić.

Sve ostalo je, priznaje, sam naučio kroz život. Zimsko ljenčarenje mu je, kako sam kaže, teško padalo, pa je uvijek nešto morao da radi. Starije je na zimskim sijelima uveseljavao svojim šalama i dosjetkama, sa bakom i majkom učio je ručni rad, sa muškima pjevao, svirao tamburicu i rezbario drvo.

Sada može slobodno da kaže se dugo bavi slikarstvom, izrađuje drvene skulpture, ali i glumi u skečevima i piše pjesme. Nedavno je uz pomoć prijatelja uspio da objavi i svoju prvu knjigu, koja nosi naslov “Čovjek iz potaje”. Već sam naslov knjige govori da je riječ o autoru koji nenametljivim stilom govori da čovjek iz pitomog Petrovog Gaja i ljute Krajine nikad ništa nije lako dobio, ali mu je to samo jačalo vjeru u ljude i život bez gorčine.           

A kada nije pisao, Milan je uzimao boje i četkice i slikao te seoske pejzaže, ljude na poljima i djecu u igri. Otuda je njegova porodična kuća prepuna slika, naivnog, samoukog, narodnog umjetnika, kako sam sebe predstavlja. A kada mu je i to dosadilo, onda je uzimao nož i komad drveta, i za tili čas bi nastao neki predmet od drveta.

Pisani trag

Milan Šabić rekao je i da je ovom knjigom sa ljubavnim pjesmama i onima koje govore o životu na selu, želio da iza sebe ostavi pisani trag, da mlađe generacije uvijek mogu pročitati kako je nekad bilo na selu, kako su se momci curama udvarali raznim dosjetkama i poskočicama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.