Miladin Divović iz Šekovića pjesmom i svirkom pobijedio tamu

ŠEKOVIĆI - Četrdesetpetogodišnji Miladin Divović iz Šekovića primjer je kako se u životu nikada ne treba predavati i da se sve prepreke mogu savladati, pa makar one bile i tako teške kao što je gubitak vida.

Iako je već kao jedanaestogodišnjak osjetio šta znači biti slijep, Miladin je penzionerske dane dočekao raspoložen, spreman za priču, a često svojom pjesmom i svirkom uveseljava druge. On kaže da ga je muzika u životu razveseljavala kada mu je bilo najteže, ali pomogla i da preživljava uz malu penziju.

- Rođen sam sasvim normalnog vida kao i ostala djeca, pošao u školu i dogurao do trećeg razreda, a onda, ko zna zbog čega, počeo sam naglo da gubim vid. Ljekari su me pitali da li se sjećam nekog udarca ili nečeg sličnog, ali, uzalud, jer sam vid svakim danom gubio dok nisam postao potpuno slijep - prisjeća se Miladin prvih dana svoje muke.

Nije želio da očajava, pa je počeo svirati na harmonici i kaže da se sa svojom "dugmetarom" i danas druži, a zna svirati i na fruli, dvojnicama i šargiji. Sa svojom braćom osnovao je mali orkestar, koji je veoma tražen na veseljima, jer Miladinu je Bog podario dobar glas i vješte prste.

- Muzika me je vratila u život, onda kada se pred mojim očima navuklo sljepilo. I danas kad me počnu mučiti problemi, uzmem harmoniku, razvučem sevdalinku i sve mi bude lakše - uz osmijeh priča Miladin.

A kad Mića, kako ga zovu prijatelji, razvuče harmoniku i otvori prozor, komšije se okupe jer svima je drago da se nešto lijepo događa u ova sumorna vremena.

- Harmonika ne samo da je moja terapija za neraspoloženje, već često služi i kao nadopuna kućnog buyeta. Za veselu družinu moje pjesme dobro dođu, i eto posla. Ne znam šta bih da mi nije harmonike. Tako zaradim koju markicu, pa pomognem supruzi Vojki i kćerki Jeleni - rekao je Miladin.

On smatra da živi normalnim životom, stalno je u pokretu, dok ga "krsta ne podbodu" ili pritisak od vrućina skoči, ali i za to, kaže, ne mari, jer kad mu je teško, prihvati se harmonike - ona mu uvijek vrati snagu.

Posao

Miladin je u Derventi završio osnovnu, pa onda i srednju PTT školu, a potom se vratio u rodne Šekoviće.

- Prijavio sam se na Biro i posao nisam dugo čekao, jer sam se zaposlio u tek otvorenoj fabrici "FON", 1978. godine - rekao je Divović. U toj fabrici Miladin je proveo 23 godine, na mjestu telefoniste - manipulanta, a onda, otišao i u penziju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.