Majka sa šestoro djece ide na ulicu

Gradiška - Samohrana majka Zorka Petrić iz Krušika kod Gradiške mogla bi sa šestoro djece da završi na ulici, jer nema novca da plati tuđe račune koji su pristigli od prethodnih stanara, što je uslov da ostane u iznajmljenoj kući.

Za Zorku kažu da je veliki borac, jer je i pored nevjerovatno teškog života uspjela djeci da obezbijedi koliko-toliko pristojan život, što su joj oni vratili dobrim ocjenama i vladanjem u školi.

Ova izbjeglica iz Donjeg Vakufa promijenila je već nekoliko alternativnih smještaja koje je sama plaćala, a sada je prinuđena da ponovo traži krov nad glavom.

- Račun za vodu je veći od 1.000 maraka i to je dug od prethodnih stanara na koji su se nakalemile i kamate. Iako redovno plaćam kiriju od 150 KM, vlasnica kuće traži da izmirim i dug za vodu ili da se iselim - rekla je Zorka i dodala da žive u veoma teškim uslovima, u trošnoj kući punoj vlage koja prokišnjava, a jedino primanje im je invalidnina od 307 maraka.

- Izbjegla sam 1995. godine, a bila sam i u zarobljeništvu. Dvoje djece mi je stradalo u autobusu kada smo bježali od neprijatelja. Uspjela sam da spasim mog Velibora, koji je tada imao samo 15 mjeseci. Evo sada, poslije toliko godina, opet moram da spasavam djecu i da im tražim krov nad glavom - ističe Zorka, kojoj je jedina želja da se na placu na kojem nije uspjela da sagradi kuću useli bar pod ploču.

- Digla sam kredit i kupila plac u Žeravici kako bih počela sa gradnjom kuće, ali nikako nisam uspjela da skupim novac za radove. Iako imam svu potrebnu dokumentaciju, koju sam predala u opštinu Gradiška i resornom ministarstvu, nikad nisam ušla u program izgradnje kuća za višečlane porodice - kaže Zorka.

Pored svih tih neprilika, ona je i dalje izuzetan borac i požrtvovan roditelj, koji čini sve da prehrani i školuje djecu.

- Najstariji sin ima 19 godina i završio je školu u Centru za socijalni rad "Zaštiti me" u Banjaluci, gdje sada ide i kćerka Vedrana, koja ima 16 godina i dijete je sa posebnim potrebama.  Nevena (17) ide u srednju školu, dok Neven (13), Đurđina (11) i Gordana (8) idu u Osnovnu školu "Kozarska djeca" u Kruškiku. Ponosna sam što su svi poslušni i dobri učenici - rekla je Zorka.

Dodaje da je za nju lako i da može spavati i u parku, ali neće da se predaje zbog djece. Kaže da će se i dalje boriti da im obezbijedi krov nad glavom.

"Opština nema para"

U proteklih pet godina Zorka je mnogo puta pokušala da bude dio projekta "Stambeno zbrinjavanje višečlanih porodica", tražila je pomoć od predstavnika opštine, pisala molbe, ali bezuspješno.

- Kad čuju da imam šestoro djece, svi zalupe vrata iako ja puno ne tražim, a uglavnom su odgovori da nema para. Od resornog ministarstva više ne primam ni 190 maraka za alternativni smještaj jer mi je potrebna hrpa papira, a u Banjaluku ne mogu da odem - istakla je Zorka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.