Magija galopa osvaja Semberiju

BIJELjINA - Stanislav Saša Jovanović poznat je u Semberiji kao veoma vrijedan poljoprivrednik, ali i po uzgoju plemenitih životinja, konja.

Iako obrađuje više od deset hektara zemljišta, a usluge mehanizacijom pruža i ostalim ratarima u rodnim Popovima i susjednim selima, uvijek nađe vremena i za svoju veliku ljubav – konje i konjarstvo. Saša je poznat i kao učitelj jahanja, pa je zbog toga čest gost na ergelama u Semberiji, Mačvi i podmajevičkom kraju.

- Konj je najplemenitija i najljepša životinja. Ni čovjek čovjeku ne može uzvratiti ljubav i povjerenje kao što to može konj učiniti svom vlasniku ili džokeju. Nije onda ni čudo što konjarstvo u ravnicama sa obje strane rijeke Drine ima dugu tradiciju i što se u Semberiji i Mačvi uzgajaju punokrvna grla, koja su poznata na cijelom Balkanu - kaže Saša Jovanović.

On veoma tačno zna kada je koje grlo stiglo u ove ravnice, ko su im bili preci, a koje su potomke dali. Konjarstvo u Semberiji ima tradiciju dužu od stotinu pedeset godina. Saša zna kada je i gdje bila koja trka, koje je grlo bilo pobjednik i ko je bio jahač.

- U Semberiji je nastala i ona čuvena narodna pjesma "Ah, moj doro". Savremena poljoprivreda i moderni život u selima bili su ozbiljno zaprijetili da posve potisnu konje, ali zahvaljujući entuzijastima, posljednjih godina sve je više štala i konja. Ohrabruje što mladi, posebno djeca, dolaze u štale, brinu se o konjima i jašu ih - raduje se Saša.

On vjeruje da će ponovo semberskim drumovima jezditi punokrvni konji.

Granica na Drini

Jovanović kaže da je veliki problem granica na Drini, jer se ne mogu prevoditi konji iz Mačve u Semberiju i obratno.

Zbog toga su privremeno ugašene trke konja u Bijeljini, Bogatiću i Šapcu, ali se ovaj zaljubljenik u konje i konjarstvo nada da će i tome uskoro doći kraj, pa će grla iz ove dvije ravnice ponovo zajedno odmjeravati brzinu i snagu.                                                                      

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.