Ljudi iz moje bilježnice: Žarko Trivić i njegovi sinovi go

Domaćin iz čelinačkog sela Crni Vrh Žarko Trivić najbolji je promotor dobrovoljnog davalaštva krvi. Pored toga što je više puta lično učestvovao u spasavanju života nepoznatih ljudi, on je u Aktiv dobrovoljnih davalaca krvi "uvukao" i svoje sinove Borislava i Gorana

ČELINAC - Čelinački Aktiv dobrovoljnih davalaca krvi, koji djeluje pri Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta, čini sedamdesetak istaknutih humanista. U nekoliko akcija koje organizuju svake godine, naše zdravstvene ustanove snabdiju sa preko 30 litara tečnosti koja život znači. - Podjednako se ponosimo svojim članovima koji su dali krv i više od 50 puta i onim srednjoškolcima koji su ovoga proljeća prvi put zasukali rukave s namjerom da nekome spase život. Znamo da bez podmlatka ova organizacija, kao i cijelo društvo, nema perspektive. Zato smo veoma aktivni na propagiranju dobrovoljnog davalaštva krvi, koje je ne samo vrhunac razvoja čovjeka kao humanog bića nego i djelatnost koja nema alternativu u zdravstvenoj zaštiti - rekao je sekretar čelinačkog Crvenog krsta Ostoja Kovačić. Domaćin iz čelinačkog sela Crni Vrh Žarko Trivić najbolji je promotor dobrovoljnog davalaštva krvi. Pored toga što je više puta lično učestvovao u spasavanju života nepoznatih ljudi, on je u Aktiv dobrovoljnih davalaca krvi "uvukao" i svoje sinove Borislava i Gorana. - Nisam ih nagovarao. Sami su shvatili da je velika stvar pomagati ljudima na bilo koji način, a darivanje krvi je osobina kojom se od svih živih bića samo ljudi mogu pohvaliti. Meni je drago što su sinovi krenuli mojim stopama jer znam da im ovo neće naškoditi nego će ih samo oplemeniti - objašnjava Žarko. Sa suprugom Dijanom stekao je sinove Gorana, Milana i Borislava. Prvi put krv je dao u vojsci prije tridesetak godina. Poslije toga, svake godine makar je jednom zasukao rukave. - U knjižici imam petnaestak upisanih akcija, ali mnogo puta sam išao u Zavod za transfuziju krvi na poziv prijatelja i komšija i darivanja krvi u takvim prilikama uglavnom nisam upisivao u knjižicu - priča Žarko. Nakon više od 27 godina provedenih u čelinačkom "Čajavecu", nedavno je radnu knjižicu prenio na Biro za zapošljavanje jer mu je preduzeće u stečaju. - Platu godinama ne dobijam jer je "Čajavec" već početkom rata zapao u krizu iz koje se, nažalost, nije izvukao. Preživljavamo baveći se poljoprivredom i nadničarenjem. Sve je dobro dok nas zdravlje služi i, mada nije lako, ne žalimo se. Nekako će se već preživjeti, ali me već brine starost, ako ne uspijem da se zaposlim - kazuje Žarko. Ovaj vrijedni domaćin naročito je zabrinut što su mu sinovi u najboljim godinama nezaposleni, mada posao ne biraju. Goran je završio bravarski zanat, Milan je konobar, a Borislav veterinarski tehničar. Čekajući bilo kakvo zaposlenje, pomažu roditeljima na poljoprivrednom imanju. Ali, godine prolaze. Žarkovi sinovi su uz prve korake u svojoj kući od roditelja naučili da je čovjek čovjeku uvijek najbolji oslonac. Ljudima ne pomažu samo darivanjem krvi, mada bi i to, da ništa drugo ne urade, bilo dovoljno. Među prvima su u svakoj radnoj akciji u svom selu. Kad bi neko htio u jednoj rečenici da ih opiše, dovoljno je da kaže da su brzi na djelu, a spori na riječima. Dvadesetpetogodišnji Goran krv je darovao 12, a četiri godine mlađi Borislav deset puta. Milan nije član Aktiva dobrovoljnih davalaca krvi, ali je učesnik gotovo svih akcija u selu. - Žarko i njegovi sinovi redovno se odazivaju svim našim akcijama. Prošle godine Crveni krst i Centar za socijalni rad organizovali su gradnju kuće socijalno ugroženoj porodici Danke Trivić i njenog sina Borislava. Da nismo naišli na podršku njihovih komšija, ovu akciju ne bismo uspjeli da realizujemo. Žarkova porodica se i u ovoj akciji istakla. Međutim, žalosno je što jedni, poput porodice Žarka Trivića, ma koliko bili materijalno ugroženi, ne žale svoju krv da bi pomogli ljudima, a s druge strane imamo imućnih čelinačkih poslodavaca koji dobrovoljnim davaocima krvi odbijaju dnevnice i prijete otkazom kad se odazovu akcijama u toku radnog vremena - žali se Ostoja Kovačić. Sto ljudi, sto ćudi! Hristos o tome reče: "Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u Carstvo nebesko." Piše Borislav MAKSIMOVIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.