KUDM "Bosiljak" - Koraci i pjesme koji život znače

DERVENTA - Bože, kad vratim film na dane kada smo počinjali. Prije tri decenije. Eh, to su bila i teška i lijepa vremena koja su iznjedrila divne, kulturne i obrazovane ljude. Danas, kada gledam tu moju dječicu, vidim da su na pravom putu i da nisu zaboravila svoj "Bosiljak" koji je stvoren da traje. I trajaće.

Tim riječima je svoju ispovijest za "Glas Srpske" započela Dervenćanka Stana Nagradić, koja je te 1995. povela jedno malo kolo koje je s godinama, korak po korak, preraslo u Kulturno-umjetničko društvo mladih (KUDM) "Bosiljak", u "amatere sa profesionalnim pristupom" čije su vitrine prepune trofeja i na čijim zidovima ponestaje prostora za plakete i zahvalnice, koje su im, s pravom, dodijeljene zbog zalaganja za očuvanje tradicije.

- Imali smo mnogo grupa, ali i momenata kada smo morali da vršimo selekcije, jer je dolazilo na stotine, stotine djece, a mi tada nismo imali dovoljno kadra da radi sa njima. I danas mi je žao zbog toga, ali - zastade na trenutak, pa se vrati u dane kada je sa suprugom Tomom postavljala svoje prve koreografije. Za mnoge i temelje života.

- Tražila se disciplina, odgovornost, poštovanje. To se i primjenjivalo i to je nešto što će, vjerujem svako od nas vječno nositi u srcu. Nije to samo biti na probi i odigrati. Ne. To je mnogo, mnogo više od toga. To je život koji u sebi ima mnogo toga što treba graditi i usavršavati - poručila je Nagradićeva.

Prva veća potvrda da se na sceni pojavilo društvo stvoreno da traje stigla je 2000. godine na Evropskoj smotri dijaspore u Lincu, gdje su proglašeni za najbolji ansambl Evrope. I od tada do danas "bosiljkovići" rade ono što najbolje znaju - pobjeđuju, usavršavaju sebe i igru. Opstaju.

A da su stvoreni da traju zapisano je i u njegovom nazivu.

- Kada je trebalo da damo ime društvu, mnogo smo razmišljali šta i kako. Moj suprug i ja - zastade na trenutak, nasmija se više onako za sebe i nastavi.

 - Bilo je lomljave. I kažem: "Znate šta, treba nešto što je vječno. Šta je to što je prisutno kroz cijeli život? To je biljka bosiljak. Krštenje, slave, vjenčanja, smrt. Čitav život je protkan bosiljkom". Kada sam to predložila svojima, objeručke su prihvatili. Tako je nastao "Bosiljak" - priča s ponosom. Za prvih 30 godina stigli su svuda. Zaigrali i zapjevali gotovo na svim meridijanima i brojna društva ugostili u svom gradu na obalama Ukrine.

- Imali smo puno divnih putovanja, nastupa, koncerata, izložbi i svega što treba da organizuje kulturno-umjetničko društvo i u čemu treba da učestvuje. Evropu smo, što bi narod rekao, pregazili svu. Mnoge države i po nekoliko puta. Kročili smo i na američko tlo, na azijski kontinent, učestvovali na prestižnom festivalu na kojem malo ko iz Evrope može da bude. To su Hongkong i Makao. To je čudo od festivala. Tada je učestvovalo 18 država sa svih kontinenata. Norveška i mi smo bili jedini iz Evrope, ali svaki festival je jedan ispit. Kada ga položimo, stepenicu smo više. I tako smo sebe iznova i iznova usavršavali -istakla je ona.

Tradicionalni i nadaleko poznati festival "Bosiljkovanje" je u kalendaru CIOFF-a, međunarodne organizacije folklora i umjetnosti pri UNESKO-u.

- Najteže je stalno trajati. Mnoga društva idu, skaču, skaču i hop. Padoše i razbiše se, što bi rekli, kao tikve i nigdje ih više nema. Suština i jeste u tome da se traje. E, to i jeste pravi uspjeh, a to uopšte nije lako. Potrebno je milion končića vezati u jedan čvor da nikada ne puca. Moraš da se nosiš sa svim što udara i u potiljak i u čelo da bi išao naprijed - kaže Nagradićeva.

Za prve tri decenije postojanja stvorili su 24 koreografije.

- Nikada nismo žudili da ih imamo na broj. Htjeli smo da budu kvalitetne. Nije lako napraviti jednu koreografiju. Da svaki ukras, od uzvika, pogleda, ramena bude na svom mjestu. Svaka koreografija ima svoju vrijednost, nosi nešto iz života svih nas, a pogotovo iz područja odakle igra dolazi. Nekad, kada smo počinjali, je bilo: "Ma nećemo mi igrati uz šargiju i violinu, to je seljačko". I naravno vremenom djeca se grade. Njihova svijest o svemu se gradi. Mi smo puno radili na tome da shvate šta je narodno stvaralaštvo, običaji. Učili smo djecu da vole svoje. I vole. Mislim da tako i treba da se posmatra rad u društvu - igraj sve, ali broj jedan treba da bude tvoje. Ono odakle si. Tvoj identitet, instrument, nošnja - istakla je Nagradićeva.

Govoreći o važnoj sedmici za "bosiljkoviće" u kojoj će s osmijehom i uzdignute glave proslaviti 30 godina postojanja, izdvaja da je najznačajnije to što su se okupili oni koji su od prvog dana bili uz KUDM "Bosiljak".

- To mi je, ovog momenta, najveća vrijednost. Tu su odmah i naši članovi koji trenutno djeluju. Bore se. Ponoviću - važno je opstati. Daj Bože da "Bosiljak" živi. Prošle su, evo, tri decenije, da živi još tri pa još tri i tako dalje - poručila je na kraju Nagradićeva, koja je sa svojim Tomom, koji ih je, nažalost, ljetos zauvijek napustio, uspjela da izgradi KUD u koji su danas zagledana mnoga društva i u kojem, s rukom u ruci, jedan do drugog, ne stoje samo puki igrači, već prijatelji u dobru i u zlu.

SVEČANOSTI

Inter-folk-fest "Bosiljkovanje" zvanično će biti otvoren u četvrtak i to kulturno-zabavnim programom u centru grada. Istog dana trebalo bi da bude održana svečana akademija posvećena tridesetogodišnjem radu KUDM "Bosiljak", a tradicionalni godišnji koncert, na kojem će se predstaviti uz društva iz Srpske i ansambli iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, zakazan je za 12. oktobar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.