Kuća za Sanju i Biljanu

Dvadesetogodišnja Sanja od ranog djetinjstva ima ustanovljenu nedovoljnu mentalnu razvijenost, epilepsiju - Ret sindrom... Majka Biljana nije bila u mogućnosti da zasnuje radni odnos

LAKTAŠI - Nakon punih 12 godina podstanarskog staža u dvadesetak metara kvadratnih velikoj ili, bolje rečeno, maloj, prostoriji ambulante u Slatini, samohrana majka Biljana Savić i njena teško oboljela kćerka Sanja Pehar uselile su se u novu kuću. Naime, zahvaljujući akciji koju je pokrenuo laktaški Centar za socijalni rad, konačno je završena gradnja kuće za majku i kćerku koje život nije štedio. Biljana Savić rođena je 1957. godine u laktaškom selu Ljubatovci. Završila je višu poljoprivrednu školu i do 1995. godine živjela u Rogoljima, kod Okučana, odakle su ona i kćerka pobjegle pred razbjesnjelom akcijom hrvatske vojske i policije. Jedno vrijeme boravila je u izbjegličkom centru u Slatini, kod Laktaša, ali se zbog specifičnosti kćerkinog oboljenja morala preseliti u neuslovnu prostoriju ambulante u Slatini. Naime, dvadesetogodišnja Sanja od ranog djetinjstva ima ustanovljenu nedovoljnu mentalnu razvijenost, epilepsiju - Ret sindrom i od 2000. godine registrovana je kao lice sa kombinovanim smetnjama. Nije usvojila govor niti je savladala higijenske navike. Prije rata je bila smještena u odgovarajuću ustanovu, ali je majka ponovo preuzela brigu o njoj, jer je djevojčica usvajala negativne obrasce ponašanja ostale oboljele djece. Zbog prirode Sanjinog oboljenja Biljana nije bila u mogućnosti da zasnuje radni odnos i na taj način obezbijedi novac za njihovo izdržavanje. Živjele su od 132 marke stalne socijalne pomoći, 41 marke za njegu drugog lica, pomoći za oboljelu djecu u visini 50 maraka i od njenih povremenih dnevnica, koje je zarađivala dajući instrukcije iz matematike i engleskog jezika. Uz pomoć opštine Laktaši kupila je plac i počela gradnju kuće, kreditno se zaduživši kod mikrokreditnih organizacija i morajući da pristane na previsoke kamate. Pred kraj prošle godine akciji koju je pokrenuo laktaški Centar za socijalni rad pridružili su se opština Laktaši, republičko Ministarstvo za porodicu, sport i omladinu, "Alegra" iz Berlina, kompanija "Rogić", "GMP" iz Trna, ZZ "Parketar Knežević", "Drveks" i KUD "Slavko Mandić" iz Laktaša i pomogli da Biljana i Sanja ovu godinu dočekaju u vlastitoj kući. - Sa Sanjinim ocem nisam u kontaktu od početka rata. I ne znam gdje on živi. Osim ove kuće nemam druge imovine. Ne znam šta da vam kažem. Dugo su me pratile nedaće i još uvijek nemam osjećaj da živim u svojoj kući - rekla je Biljana. D. DAVIDOVIĆ KADA - Zahvalna sam svima... Posebno sam srećna što se moje dijete osjeća srećnijom i slobodnijom u novoj kući i što uživa u mogućnosti da se okupa u kadi. Znam da za ovu bolest nema lijeka, ali, kao svaka majka, srećna sam kada vidim da mi je dijete smireno i veselo - rekla je kroz suze Biljana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.