Krstina Džombić najstarija mještanka sela Džombe

ČELINAC - U selu Džombe, koje sa 500 metara nadmorske visine kao s nebesa gleda na Banju Luku i Čelinac, ostalo je svega desetoro čeljadi, uglavnom staraca. Među njima, najstarija je Krstina Džombić, koja je upravo napunila 80 ljeta.

- I zaboravila bih koja mi je godina, da mi kćeri nisu tortu donijele. To je prvi moj svečani rođendan, pa me prosto nekako sramota, ali neću kćerima da se iskvarim - kao da se pravda Krstina.

Baka Krstina rođena je u Čelincu Gornjem. Njen otac Luka Kuzmanović bio je seoski gazda koji je imao nepregledne livade, oranice i šume. Majka Teodora rodila je šesnaestoro djece, od kojih je jedanaestoro umrlo još u djetinjstvu. Danas joj je živ još samo brat Anđelko.

- Udala sam se uoči Male gospojine 1950. godine za Dragutina. Stekli smo kćeri Bosiljku, Miljku i Ljilju, koje sam "na motici i srpu" othranila kao samohrana majka jer se moj muž još u mladosti prema porodici neodgovorno ponašao. Uz Božiju pomoć sve patnje sam izdržala i, evo, dočekala sedmoro unučadi i jedanaestoro praunučadi - pripovijeda Krstina.

Žali za nekadašnjom dječijom grajom koja je odjekivala u Džombama, u kojima već decenijama nema nijednog djeteta.

- Svako vrijeme ima svoje breme. Kad sam bila mlada, "od sunca do mjeseca" sam nadničila da bih djecu prehranila. Nikakve vajde nisam imala od toga što su mi i otac i svekar bili gazde. Ali, bila sam mlada i zdrava, puna života. Danas su mi moja djeca, a pored kćeri to su i moji zetovi, unučad i praunučad, obezbijedila dobre uslove. Lijepo su mi kuću opremili, snabdijevaju me svim što mi treba, samo ne mogu ono što je čovjeku pored porodice najpotrebnije, vratiti mi nekadašnje zdravlje. Ali, ljudski stvor u mojim godinama mora se i sa tim pomiriti, pa samo molim Boga da ne bude gore - kaže Krstina.

Ističe da je zadovoljna i činjenicom što još uvijek može da prošeta preko svojih livada i okom obuhvatiti ljepotu života koja se oko nje širi.

Nekada selo bogatih

Džombe su do prije pola vijeka bile jedno od bogatijih čelinačkih sela. Domovi su bili puni djece, ambari žita, a prostrani pašnjaci stoke. A onda se država prema poljoprivredi počela ponašati maćehinski, a prema industriji majčinski. Takav odnos prema ratarima i stočarima ispraznio je selo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.