Kredit nije više izbor, već potreba

BANjALUKA - Građani BiH za samo tri godine povećali su kreditni dug prema bankama za gotovo četiri milijarde maraka, pokazuju podaci Centralne banke BiH.

Krediti građanima, koji su prije tri godine iznosili oko 11,25 milijardi maraka, danas su dostigli 15,24 milijarde, što je rast od oko 35,5 odsto. Samo u posljednjih godinu dana kreditni portfelj povećan je za oko 1,7 milijardi maraka. Kada bi se ukupan dug matematički podijelio na broj stanovnika BiH, na svakog građanina danas bi dolazilo oko 4.900 maraka kredita, dok je prije tri godine taj iznos bio oko 3.600 maraka. To ne znači da svaki stanovnik ima kredit, već pokazuje rast ukupne zaduženosti.

DEPOZITI

Iako je rast zaduženosti u BiH značajan, po stopi rasta prednjači Crna Gora. Krediti stanovništvu u toj zemlji za tri godine povećani su za gotovo 60 odsto, dok je u BiH rast iznosio 35,5 odsto. BiH nije regionalni rekorder, ali kreditni dug raste dovoljno brzo da više nije marginalna pojava u kućnim budžetima. BiH još nije u istoj poziciji kao Crna Gora. Građani u bankama i dalje drže više novca nego što iznose njihove kreditne obaveze. Depoziti stanovništva iznose oko 20,6 milijardi maraka, a krediti 15,24 milijarde. Razlika od oko 5,4 milijarde ide u korist depozita. Podaci CB BiH pokazuju da su ukupni depoziti domaćih sektora na kraju juna iznosili 40,34 milijarde maraka, što je za 1,64 milijarde ili 4,2 odsto više nego u maju. Na godišnjem nivou rast iznosi 5,81 milijardu maraka ili 16,8 odsto, dok su depoziti stanovništva povećani za 2,39 milijardi ili 13 odsto. Takva kretanja pokazuju da finansijska slika građana nije jednolična. Jedni štede, drugi se zadužuju, a dio domaćinstava radi i jedno i drugo. Više depozita nego kredita na nivou stanovništva ne znači da su sva domaćinstva finansijski sigurna, jer su i štednja i dug neravnomjerno raspoređeni. U strukturi depozita stanovništva oročeni novac čini 29,5 odsto pa značajan dio sredstava nije klasična dugoročna štednja, već novac dostupan za potrošnju ili kratkoročna rezerva.

ŽIVOTNE PRIČE

Rast kredita otvara važno pitanje, za šta se građani zadužuju i koliki teret te obaveze predstavljaju za kućne budžete? Nije svaki kredit isti. Onaj za stan ili pokretanje posla koji stvara prihod ne može se staviti u istu kategoriju sa kreditom za hranu, račune, gorivo ili ljetovanje.

- Uzeo sam kredit od 12.000 maraka za kupovinu polovnog automobila. Rata nije mala i osjeti se svakog mjeseca, ali bez automobila se danas jednostavno ne može, pogotovo jer imam stare roditelje koje treba voziti doktorima - kaže za "Glas Srpske" Banjalučanin Dragan Z.

Za druge je kredit način da riješe stambeno pitanje. Velibor M. se nedavno oženio i odlučio da sa suprugom kupi stan.

- Uspio sam dobiti kredit od 150.000 maraka i uz malu pomoć roditelja i nešto ušteđevine kupio sam stan u novogradnji u banjalučkom naselju Lazarevo. Dok sam ga opremio, sve je otišlo, čak je malo i zafalilo. Mjesečna rata je ogromna, a period otplate od 20 godina dug. Ma, neka se samo živo i zdravo - poručio je on u razgovoru za naš list.

ULAGANjE I POSAO

Kredit može biti i način ulaganja u posao i stvaranja novog izvora prihoda. Darko K. kaže da je njegov sin, zajedno sa prijateljem, ušao u posao sa solarnom elektranom. Za investiciju su dobili povoljan kredit i računaju da bi ga, uz prihode od proizvodnje električne energije mogli otplatiti za sedam godina.

- Sin je sa prijateljem odlučio da uloži u solarnu elektranu. Dobili su povoljan kredit i napravili računicu da bi za sedam godina mogli da otplate uloženo. To je investicija od koje očekuju prihod koji bi trebalo da otplaćuje kredit - kaže Darko.

Njegov primjer pokazuje da veća zaduženost sama po sebi ne mora biti loša. Važno je šta se kreditom finansira i da li investicija može da stvori prihod dovoljan za otplatu duga. Sasvim drugačiju stranu zaduživanja pokazuje priča Maje D. iz Banjaluke, koja je pokušala da zaradi za život u ugostiteljstvu. Posao nije išao kako je planirala, a prihodi nisu bili dovoljni da pokriju troškove.

- Mislila sam da će posao krenuti, ali nije. Bilo je troškova na sve strane, a prihoda nije bilo dovoljno. Da bih održala posao i pokrila obaveze morala sam da uzmem kredit. Na kraju sam odustala od svega, ali dug je ostao. Imam ratu kredita koju moram da plaćam svakog mjeseca. Nije lako kada novac od plate prvo odvojite za stari dug pa tek onda gledate šta vam je ostalo za život - priča Maja.

Njena priča pokazuje koliko se situacija može promijeniti kada investicija ne donese očekivani rezultat. Posao je zatvoren, ali obaveza prema banci je ostala. Tu je i zaduživanje za pokrivanje tekućih troškova.

- Plata mi je u posljednjih nekoliko godina porasla, ali imam osjećaj da to gotovo i ne primjetim. Poskupjeli su hrana i gorivo, a imamo i troškove u vezi sa djecom. Potrošački kredit od 10.000 maraka sam uzeo da bih sve to pokrio, ali i odlazak na more. Tada mi je to izgledalo kao najlakše rješenje. Sada, međutim, svaki mjesec moram prvo izdvojiti novac za ratu pa tek onda raspoređivati ono što ostane - kaže Zoran V.

Na kraju je i kategorija ljudi koji više ne žele da ulaze u kreditne aranžmane. Među njima je i Milan P., koji kaže da je imao negativna iskustva kao korisnik kredita i žirant.

- Ne pada mi više na pamet da dižem kredit ili budem nekom garant za njega. Dovoljno me je opeklo. Odlučio sam da se pokrivam sa onoliko koliko imam - istakao je Milan.

TERET DUGA

Ove priče pokazuju da iza statistike o kreditima stoje različite potrebe. Zato ukupan iznos duga nije dovoljan za ocjenu stvarnog tereta zaduženosti. Važni su namjena kredita, visina rate, prihodi domaćinstva i novac koji ostaje nakon otplate obaveza. Rast zarada i veća kreditna sposobnost omogućavaju građanima da od banaka dobiju veće iznose, ali istovremeno rastu i cijene stanova, hrane, automobila, zakupnina i usluga. Veća primanja zato ne znače automatski i veću finansijsku sigurnost.

Ako plata raste sporije od troškova života, kredit može postati način da se popuni razlika između onoga što domaćinstvo zaradi i onoga što mora da potroši. Zato je odnos rate kredita i raspoloživog prihoda jedan od najvažnijih pokazatelja stvarnog tereta duga. Domaćinstvo sa većim kreditom, ali stabilnim prihodima, nije u istoj situaciji kao ono koje manju ratu plaća iz skromne plate i nakon toga jedva pokriva osnovne troškove.

LOGIKA

Crna Gora je važno poređenje. Kada krediti stanovništvu rastu znatno brže, posebno ako značajan dio rasta čine gotovinski i potrošački krediti, zaduživanje postepeno postaje dio svakodnevnog finansiranja životnog standarda. BiH za sada nije u istoj poziciji. Rast kredita je sporiji, a građani kao cjelina i dalje imaju više depozita nego kredita.

Zbog toga 15,24 milijarde maraka kredita stanovništvu same po sebi nisu dovoljne da bi se zaključilo da su domaćinstva prezadužena. Ali ni više od 20 milijardi maraka depozita ne znači da je finansijska slika svih građana dobra. Pravo pitanje je koliko domaćinstvima ostaje nakon što plate rate kredita i ostale troškove života.

Ako zarade i ekonomija rastu dovoljno brzo, veća zaduženost može biti dio normalnog ekonomskog ciklusa. Ako dug nastavi da raste brže od realnih prihoda, domaćinstva će biti sve osjetljivija na gubitak posla, pad prihoda ili nova poskupljenja.

Zato priča o BiH nije priča o prezaduženosti, već o građanima koji se sve više oslanjaju na kredit. Kredit za stan može biti investicija, a kredit za posao put do novog prihoda. Kredit za automobil može biti potreba. Ali kada se uzima da bi se platili računi ili održao standard koji plata više ne može da pokrije, kredit prestaje da bude izbor i postaje potreba.

EVROPLjANI

Kada se zaduženost posmatra u evropskom kontekstu, BiH je daleko od zemalja sa najvećim dugom domaćinstava.

Prema podacima dostupnim u 2026. godini, Švajcarska ima oko 149.500 dolara duga domaćinstava po stanovniku, Norveška 87.900, Danska 71.400, a Holandija oko 68.600 dolara. Ipak, veliki dio tog duga odnosi se na stambene kredite pa visok iznos duga sam po sebi ne znači i finansijsku ugroženost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.