Kao u kamenom dobu

Slobodan i Rada Đaković iz Prijedora, sa svojih petoro djece, ne znaju za udobnu i namještenu spavaću sobu, kupatilo, vodu, veš-mašinu... Njihov život je neimaština, "tanak" zalogaj i bose noge.

PRIJEDOR - Slobodan i Rada Đaković iz Prijedora, sa svojih petoro djece, ne znaju za udobnu i namještenu spavaću sobu, kupatilo, vodu, veš-mašinu... Njihov život je neimaština, "tanak" zalogaj i bose noge. To je slika porodice Đaković, koja živi u prijedorskom Gašića naselju, u trošnoj šupi od dasaka, veličine četiri kvadrata. Imaju tri kćerke i dva sina: Gordanu, Goranu, Radu, Gorana i najmlađeg Bojana. - Evo, vidite gdje živi moja porodica, kao u kamenom dobu, vidite kakav sam ja i kakva su mi djeca - kaže Slobodan i dodaje da se nalaze na spisku prijedorskog Centra za socijalni rad te da se pretjerano ne uzda u pomoć države, koliko u svoje vrijedne ruke kako bi prehranio ovoliko usta. Šupica iz koje povremeno proviri po koja glavica, nema na sebi ni "poštenih" vrata. Najobičnijim ćebetom, koje je povezano sa krovom od najlona, štite se od hladnih temperatura. Ni unutrašnjost malog sobička ništa nije bolja, daske su obložene debelim, starim jorganima. Zato se za Đakoviće većina života odvija pod vedrim nebom. Struju su uspjeli dobiti zahvaljujući komšiji, koji je kablom iz svoje kuće uvezao ovu udžericu sa "elektrikom". - Ne stidim se nijednog posla, radim svašta. Ja sam bravar po struci, pa uvijek nešto zaradim, najbitnije je da nismo gladni - priča Slobodan, dodajući da mjesečno primaju dječiji dodatak u visini od 210 maraka. Četvoro malih Đakovića ide u školu, što je dodatni problem za glavu kuće. Djecu treba pripremiti, obući... Ipak, najveći problem je smještaj i pitanje higijene. - Napolju se svi kupamo, ovdje među drvima. Zagrijem lonac vode i polako. Zimi je, ipak, najgore - govori otac ove djece i kaže da napišemo da njegov život nije uvijek bio ovakav. Ranije je radio u Hrvatskoj, pristojno zarađivao i imao, ističe, solidne uslove za život. Već 12 godina nalazi se na evidenciji prijedorskog Biroa za zapošljavanje, ali - posla nema. Tvrdi da je punih 60 mjeseci bio na ratištu tokom proteklog rata, pa se iz tih razloga za pomoć obraćao prijedorskoj Boračkoj organizaciji. Tamo su mu nudili plac za gradnju kuće, ali je on odbio, jer već ima vlastito zemljište, pa bi mu pomoć u građevinskom materijalu dobrodošla. D. BULIĆ OSMIJESI I dok čekaju neke bolje dane, uprkos neimaštini i besparici, ispraćaju nas nasmijana lica. Ozebla dječica mašu i zahvaljuju što su ih bar novinari posjetili, u želji da zabilježe na kakvom mjestu i u kakvim uslovima žive. Nadaju se, vele u glas, da će ova priča možda imati odjeka kod ljudi koji bi im mogli pomoći na bilo koji način.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.