Kanbera je dom, a Srbija i Srpska otadžbina

Kanbera je glavni grad Australije sa populacijom od preko 380.000 stanovnika. To je najveće gradsko urbano mjesto u unutrašnjosti i osmi po veličini grad u ovoj državi-kontinentu.

Izabrana je za glavni grad 1908. godine, što je bio svojevrsni kompromis, jer je postojao veliki rivalitet između Sidneja i Melburna. Neobično je to što je Kanbera nikla kao potpuno novi grad. Na međunarodnom konkursu pobijedio je plan arhitekata iz Čikaga, a koji su činili Valter Burli Grifin i Merion Mahoni Grifin. On je izabran za pobjednički i izgradnja je počela 1913. godine. Danas u njemu živi i oko par hiljada ljudi srpskog porijekla.

Iako je od Republike Srpske i Srbije vazdušnom linijom udaljena nevjerovatnih 15.800 kilometara, što je oko 20 sati letom aviona ili što neko jednom izračuna 226 sati leta goluba, relativno mala srpska zajednica u ovom gradu ipak nalazi načina da očuva identitet, kulturu, običaje, srpski jezik i ćirilicu, ali i veze sa maticom.

Pored dvije pravoslavne crkve i manastira, u ovom gradu od prošle godine postoji i takozvana dopunska škola srpskog jezika, čiji rad je podržan od strane Srbije i njenih zvaničnih institucija.

Prema riječima jedne od nastavnica ove škole Smilje Brkljač Rajak, rodom iz Cazina, a koja se u Australiju doselila prije par decenija, ideja oko osnivanja ove dopunske škole srpskog jezika potekla je od ambasadora Srbije u Australiji Rade Stefanovića, a velika pomoć pružena je i od strane paroha hrama Svetoga Save u Kanberi protojereja Branka Vasilića.

 

Smilja Brkljač Rajak

Kako kaže, danas ovu dopunsku školu pohađa oko 40 đaka starosti od šest do 17 godina, a nastava, odnosno tri školska časa, održavaju se jednom nedjeljno i na njima se uči ne samo srpski jezik i ćirilica, već i o srpskoj istoriji i kulturi.

- Ove časove držimo profesor Živan Vranić i ja. Moram reći da je pravo zadovoljstvo učiti ovu djecu o svemu tome, ali i vidjeti da ona i pored svih svojih redovnih školskih obaveza nalaze slobodnog vremena i za ove dopunske aktivnosti. Mislim da im je ta ljubav prenesena, odnosno usađena od strane njihovih roditelja, koji shvataju koliko je značajno održati veze sa maticom, očuvati identitet u ovako velikoj zemlji. Moramo znati ko smo i šta smo, i odakle dolazimo ili potičemo. Bez toga ne bi bili ništa. Srbija i Republika Srpska su otadžbina, odnosno majka, a Australija je trenutni dom i brižna maćeha. I to je nešto što učimo našu djecu. Ova škola je pored porodice jedan od načina da i u ovako dalekoj zemlji očuvamo ono što zaista jesmo. Da to ne radimo, vrlo brzo bismo zaboravili ko smo. Učenjem svega pomenutog djeca stasavaju i postaju kompletne ličnosti, prepoznatljive jedinke u ovako nacionalno obojenoj državi - istakla je Brkljač Rajak, poručujući da bitnu ulogu u tome igra i Srpska pravoslavna crkva, koja je takođe jedno od mjesta gdje se Srbi okupljaju da nešto novo nauče, ali i osjećaju da su dio otadžbine.

Na pitanje zašto je bitno očuvati identitet, kaže da je čovjek bez njega tek puka i neprepoznatljiva jedinka. Kako kaže, da bi djeca izrasla u kompletne ličnosti, moraju poznavati jezik svojih očeva, djedova, predaka, ali i istoriju, kulturu i običaje, jer je to nešto što svaki narod ponaosob ima. 

– Daleko smo od domovine, od matice i da se ne bismo izgubili moramo našu djecu učiti da znaju srpski jezik i ćirilicu, ali i istoriju i kulturu. Zbog toga pripremamo i jednu akademiju i predstavu posvećenu Vidovdanu, Kosovu kao svetom mjestu i takozvanoj "kneževoj večeri" – poručila je  Brkljač Rajak.

Kada je u pitanju sam život u ovoj dalekoj zemlji, smatra da je za sve one koji planiraju doći živjeti i raditi u Australiji najbitnije da brzo nauče engleski jezik. Kako kaže, njoj je tokom prvih pet godina bilo najteže, upravo zbog nepoznavanja jezika, ali je kasnije sve postalo mnogo lakše. Navodi i da su ljudi sa balkanskih prostora vrijedni, ali i da se za nekog može reći da je uspješan samo ukoliko je pored finansijske zadovoljštine uspio stvoriti i zdravu tradicionalnu porodicu, koja ne dozvoljava da se u ovako velikoj državi izgubi identitet, kultura i jezik.

Dodaje i da je pored dugog boravka i života u Australiji i dalje prisutna nostalgija, koja postaje sve veća kako godine prolaze. Smatra i da je danas mnogo lakše tu nostalgiju utišati, jer finansijska stabilnost omogućuje češće dolaske u maticu.

Slično mišljenje iznio je i paroh hrama Svetoga Save u Kanberi protojerej Branko Vasilić, koji navodi da je u ovako smutnim vremenima od izuzetne važnosti očuvati vjeru, tradiciju i kulturu, a jezik pogotovo.

 - U vremenima kada se pokušavaju nametnuti raznorazne ideologije, potrebno je još više ojačavati porodicu. Svaki pojedinac treba da krene od sebe i od svoje domaće crkve, kako mi još nazivamo porodicu. Uz pojačane molitve i uz Božiju pomoć treba se uzdizati i uzrastati u duhovnom životu, što je, po mom skromnom mišljenju, od krucijalnog značaja u očuvanju zdrave porodice – poručio je Vasilić, dodajući i da dopunska škola srpskog jezika nesumnjivo igra značajnu ulogu u svemu tome.  

Srpska zajednica

Protojerej Branko Vasilić, paroh hrama Svetoga Save u Kanberi, kaže da što se tiče broja Srba koji borave na petom kontinentu, teško je dati neku preciznu činjenično potkrijepljenu informaciju s obzirom na to da ih je na jednom od prethodnih popisa bilo prijavljeno oko 200.000, a na narednom oko 90.000. Smatra da je najrealnija brojka oko 150.000. Navodi da su Srbi naseljeni po svim većim gradovima Australije, tako i u Kanberi, glavnom gradu Australije, dodajući da parohija Svetoga Save ima oko 5.000 Srba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.