Kamene ptice obletjele svijet

VIŠEGRAD - Istina je. Iz zlatiborskog sela Trnava kamene ptice odlepršaju na sve svjetske meridijane, pa tako često "dolete" i u Republiku Srpsku.

Bešumno, ne mašući kamenim krilima već onako, zaustavljenog pokreta, glave uzdignute visoko prema nebu, nogama oduprtim o komadić stijene, grane nekog drveta ili starog panja.

U selu Trnavi živi čovjek koji kamenu dušu udahnjuje. To je samouki vajar i slikar Vladimir Mitrović. Vođen umjetničkom vizijom, vještim rukama, uz pomoć starih i savremenih pomagala neobični stvaralac od parčeta kamena stvori pticu. I kad se ona ispili iz komada granita ili oniksa on joj udahne titraj iz svoje duše pa ptica "oživi", zakrene radoznalo glavu, raširi ili skupi krila, izduži vrat ili se nakostriješi spremna da se pobije ili zapjeva. Vine se u visine ili odspava začas u krošnjama stare kruške divljake.

U ptičnjaku, u njegovom ateljeu u prikrajku šume, "žive" zajedno drozdovi, jastrebovi i sokolovi, orlovi, sove i gavranovi, švrake, vrane, kreje, zatim djetlići i žune, sićušni puzavci, sjenice i vrapčići i drugi predstavnici ptičijeg roda.

- Moje kamene ptice izlagane su u Japanu, Austriji i Češkoj, u svim većim gradovima Srbije, kao i u Banjaluci u Republici Srpskoj - kaže Mitrović.  

Vladimir je umjetnik koji je sjedinio dušu sa pticama i kamenom. Dok putuje, gleda u gromade stijena, očima im mjerka tvrdoću, uzdužne i poprečne šare, kad pješači pažljivo odabira kamenje pored puta, bojažljivo ga podiže, miluje rukama i u mislima se ovaj dar utrobe zemlje već pretvara u kamenu pticu iz njegovog zavičaja.

- Za izradu ptica koristim oniks iz Amerike, prilepski mermer, kamen sa Himalaja, iz Brazila, a imam i nekoliko komada iz Zimbabvea. Najviše ptica pravim od kamena sa puno šara iz kamenoloma u mom selu - priča vajar iz Trnave.

U ateljeu, njegovoj kući i selu Trnavi, koje je postalo po njemu poznato, održano je dosad 19 likovnih kolonija na kojima su od slikara iz Srpske učestvovali Branislav Kovačević iz Pala i Branko Nikitović iz Višegrada.

Iz Vladimirovog ateljea i toplog doma gdje iz ukućana zrači srdačnost i dobrota, gdje sve miriše na majčinu dušicu, stari sir i kajmak i zlatiborsku pršutu, mnogi su u rukama odnijeli i vajarevu pticu sreće.

Svaka ptica nosi poruku

Mitrovićevi pernati prijatelji znaju da krijući tuguju skriveno plaču, naočigled se raduju, pričaju nemuštim jezikom o dobru i zlu, razmišljaju, tajanstveno opominju i jednostavno uranjaju u istoriju srpsku i vjeru pradjedovsku.

- Pa svaka ptica ima svoje ime i poruku. Recimo, "Gavran nosi ruku Damjanovu", "Gavran hrani svetoga Iliju", pa onda "Borba za hranu", "Razumijevanje", "Ptica djevojka", "Prkosni soko", "Veselje na tuđoj muci" - nabraja Mitrović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.